HORVATOVIĆ, Đuro

HORVATOVIĆ, Đuro, general (Svinjar, danas Davor, 29. III. 1835 — Beograd, 13. III. 1895). Potječe iz hrvatske časničke krajiške obitelji. Učio je za dočasnika u satnijskoj školi u Šimanovcima (Srijem), a zatim u matematičkoj školi u Mitrovici, koju zbog revolucije 1848. nije završio. Potom je 1849. kao kadet primljen u Osmu graničarsku pukovniju u Novoj Gradiški i 1852. postao poručnikom II. razreda, a 1859. u Šestoj varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji promaknut je u poručnika. God. 1862. premješten je u Beč, gdje je dao ostavku i iste godine prešao u Srbiju, upravo u vrijeme sukoba na Čukur-česmi i turskog bombardiranja Beograda. Služio je najprije kao dobrovoljac, a zatim u redovitoj vojsci kao kapetan. God. 1872. postao je majorom, 1874. brigadirom, 1876, u početku rata protiv Turaka, potpukovnikom i uskoro pukovnikom. Zapovijedao je Timočkim i 1878. Moravskim zborom; sudjelovao i istaknuo se u više bitaka te bio odlikovan. God. 1881. poslan je za poklisara u Rusiju. Prije srpsko-bugarskog rata 1885. promaknut je u čin generala, a nakon poraza srpske vojske, pozvan je u Srbiju, gdje je preuzeo zapovjedništvo potučenih jedinica. Na čelu srbijanske vojske zakratko je ostao nakon sklapanja srpsko-bugarskoga mirovnog ugovora u poč. ožujka 1886, a zatim je na zahtjev I. Garašanina, imenovan ministrom vojske, na kojem je položaju, izradivši osnovicu za reorganizaciju srbijanske vojske, ostao do veljače 1887. Do umirovljenja 1888. bio je predsjednik invalidske vojničke komisije.