HRABOVSZKY, János

HRABOVSZKY, János (Hrabovsky von Hrabova, Johann; Hrabowsky), podmaršal (Győr, 5. V. 1777 — Olomouc, 18. IX. 1852). Odvjetak obitelji kojoj je plemićki naslov podijeljen 1565. God. 1795. stupio u Ugarsku plemićku tjelesnu stražu u Beču u sastavu kontingenta Županije Baranya te služio ondje do 1797, kad je u činu natporučnika prešao u 34. linijsku pješačku pukovniju. Kao satnik 1805. došao na službu u Glavni stožer (GS), gdje je ostao do 1830. Istaknuvši se kao načelnik stožera postrojbâ u Dalmaciji i Lici u ratu protiv Francuza 1809, osobito u borbama kraj Bilaja, Gravibroda, Stare Straže kraj Knina, Šibenika i Zadra, promaknut u bojnika te 1810. odlikovan Viteškim križem Reda Marije Terezije. Od 1810. služio u kartografskom odjelu GS u Pragu, a 1811. u Temišvaru. Potpukovnik je od 1813, a pukovnik od 1820. Sudjelovao u intervencijama protiv revolucionarnih pokreta u Italiji 1821. God. 1823. podijeljen mu je ugarski barunat; 1827–28. bio načelnik odjela GS pri Pokretnom zboru u Gornjoj Italiji sa sjedištem u Veroni, a 1828–30. ravnatelj kartografskog odjela GS u Lavovu. Postavljen zapovjednikom brigade za intervencije u Italiji 1830, promaknut potom u čin general-bojnika i odlikovan Viteškim križem 2. klase Reda željezne krune. God. 1835. brigadir je u Budimu, 1837. podmaršal i zapovjednik divizije u Lavovu, 1840. pukovnik vlasnik 14. gornjoaustrijske linijske pješačke pukovnije iz Linza, 1841–46. zapovjednik divizije u Velikom Varadinu (Oradea), a 1846. zapovijedajući general u Slavoniji i Srijemu. Nakon izbijanja revolucije u Ugarskoj u ožujku 1848. podupro ugarsku vladu, koja ga je 11. V. postavila za povjerenika i vrhovnog zapovjednika vojske u Hrvatskoj i Slavoniji mjesto J. Jelačića. Dana 14. V. ugarski palatin nadvojvoda Stjepan zapovijedio mu je da Jelačića smijeni zbog izdaje. Iako je pokušao pridobiti Jelačićeve postrojbe, vojska je u Hrvatskoj i Slavoniji pristala uz Jelačića pa to nije mogao provesti. Da bi razriješio novonastalu situaciju, s njim se bez uspjeha sastao. Zahtjeve srpskih pobunjenika u Srijemu da im se pridruži odbio je, a kad je pobuna nastavljena 12. VI. naredio je bombardiranje Srijemskih Karlovaca. U srpnju 1848. porazio je srpske pobunjeničke postrojbe kraj Futoga, u rujnu je postavljen zapovjednikom regularnih postrojba u Budimu, a u listopadu i ugarskih domobranskih postrojba. Nakon uspjela protuudara carskih snaga u zimu 1848–49, na poč. 1849. zahvalio se na zapovjedništvu i prijavio maršalu knezu A. Windischgrätzu u Budimu. Zatvoren je, oduzet mu je čin i položaj pukovnika vlasnika, a u ožujku 1850. prijeki ga je sud osudio na smrt. Kazna je poslije preinačena u 10 godina teške tamnice u utvrdi Olomouc, a zauzimanjem supruge neposredno pred smrt je pomilovan. Pokopan je u Kajdacsu u Županiji Tolna.