Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GUČETIĆ, Jeronim (de Gozze, Guchetich; Girolamo, Jero), pjesnik (Dubrovnik, 1596 — Dubrovnik, 6. IV. 1667). Sin Rafe Marinova. Obnašao ugledne službe u Republici i bavio se trgovinom. Nabavljao konje u dubrovačkom zaleđu i prodavao ih u Apuliji. Prema navodima starijih književnih povjesničara, objavio je u Napulju između 1638. i 1643. nekoliko manjih djela nabožne naravi. Boraveći u Italiji poradi njihova tiskanja bio je primljen među vitezove napuljske akademije Degli oziosi i dobio nadimak Divina. Prvo djelce, Ofičice od slavnoga križa, poznato je danas samo po prijepisu Stijepa Tomaševića iz 1857, koji se čuva u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku. Posvetio ga je Mihi Andrije Rastića, »biskupu od Nuška«, a tiskao 1638. U uvodnom dijelu objavio je tri talijanske pjesme, što su ih u njegovu čast spjevali P. Ferretti, F. Fatioli i C. Boccaleoni. Knjižicu Parvi dio od molitava duhovnijeh također je tiskao 1638, no i za nju se znade samo po Tomaševićevu prijepisu. Drugi dio od molitava duhovnijeh sačuvan je kao tiskopis iz 1639. u privezu Matijaševićeva prijepisa djela starih dubrovačkih pisaca, što se pod nazivom Miscellanea Illyrica čuva u Knjižnici Male braće u Dubrovniku. Posvetio ga je kardinalu Camillu Colonni, a u uvodu tiskao pohvalnice koje su mu uputili Dubrovčanin M. Battitore i Talijan M. M. Pino. Navodi se da je 1643. tiskao Pobožne pjesme. Prijateljevao je s dominikancem V. Komnenom (Komnenić), polihistorom i glazbenikom, te se spominje da je oko 1640. boravio u Veneciji radi preuzimanja nekih rukopisnih knjiga i slika od njega. Poginuo je u potresu, kao i sin mu Rafo. Drugoga muškog odvjetka nije imao, što se zaključuje iz oporuke žene mu Ore, rođ. Sorkočević, koja je 1690. ostavila sav imutak nećaku Dživi Rafe Gučetića.

DJELA: Officize od Slavnoga Krixa i Duha Svetoga s vece raslikieh molitâvâ duhovnieh ucinjeno u jesik slovinski. (Napulj 1638). — Parvi dio od molitava duhovnieh ucignene u iesik dubrovacki. In Napoli, 1638. per Secondino Roncagliolo. — Drughi dio od molitav duhovnieh vcignene v iesik dubrovacki. In Napoli, 1639. per Secondino Roncagliolo. — Poboxne piesme. (U Napulju 1643).
 
LIT.: L. Miniati: Le glorie cadute dell’ anichissima famiglia Comnena. Venezia 1663, 161–162. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 310. — I. Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 47. — P. J. Šafařík: Geschichte der südslawischen Literatur, 1. Prag 1864. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 400. — J. Božitković: Prilog o rukopisu Suze Marunkove. Nova revija, 17(1938) 1/2, str. 119. — P. Kolendić: Izvještaj o naučnom radu u Primorju. Glasnik SAN (Beograd), 1(1949) 3, str. 498–499. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1. Zagreb 1954.
 
Nataša Bašić (2002)