Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GUČETIĆ OBLIŠIĆ, Arkanđeo (Božo), vjerski pisac (Dubrovnik, 14. XII. 1532 — Dubrovnik, 23. X. 1610). Potomak je ogranka Oblišića obitelji Gučetić; najstariji sin Ambroza. God. 1550. u rodnom je gradu stupio u Dominikanski red. Nakon trogodišnjeg tečaja filozofije u Dubrovniku, starješine su ga 1555. poslale u Bolognu da na tamošnjem generalnom studiju svoga Reda pohađa teologiju. God. 1562. bio je premješten u Milano, gdje je školovanje završio lektorskim naslovom i specijalizacijom u pozitivnoj teologiji. Nakon povratka kući posvetio se propovjedničkoj službi te više puta bio na čelu pojedinih samostana dominikanske Dubrovačke kongregacije. Kao starješina dubrovačkog samostana posvetio je osobitu brigu uređenju knjižnice, obogativši je novim knjigama, za crkvu je nabavio dragocjenu opremu, povećao samostanske prihode s posjeda na Mljetu, izgradio samostanski gostinjac, uredio predvorje samostanske blagovaonice i u gruškom samostanu kapelu glavnog oltara. Dvaput je bio generalni vikar Dubrovačke kongregacije (1602–04. i 1610), a jednom provikar (1608). God. 1597. dubrovački Senat ga je po nekom poslu poslao papi Klementu VIII, kojom prilikom je za svoj samostan i Kongregaciju postignuo različite povlastice te za bratovštinu Imena Isusova isposlovao posebne oproste. Senat ga je 1599. izabrao mrkansko-trebinjskim biskupom, što je odobrio general Dominikanskog reda. Međutim, on je godinama odgađao odlazak u Rim da od pape dobije potvrdu, tako da se 1606. na ponovni poziv dubrovačke vlade konačno odreknuo biskupske časti. God. 1608. još je jednom po poslovima svoje Kongregacije više mjeseci proveo u Rimu. Bio je vješt u matematici i medicini, uživao glas jednog od najboljih tadašnjih teologa u Dubrovniku te bio vrlo cijenjen kao propovjednik na hrvatskome jeziku. Ostavio je u rukopisu više djela iz medicine i matematike, nekoliko zbirkâ propovijedi na hrvatskome te knjigu s molitvama i razmatranjima za bratovštinu sv. Uršule, ali se ništa od toga nije sačuvalo. Do nas su došla jedino dva njegova djela pisana lijepim hrvatskim jezikom, koja je objavio 1597. za svojega boravka u Rimu.

DJELA: Rosario Priciste Dievize Marie, Maike Boxie. Romae, ex typographia Bartholomaei Bonfandini, 1597. — Rosario s drusbom prislavnoga imena Jesusova. Romae, ex typographia Ioannes Baptistae de Cavalieris, typis Bartholomaei Bonfandini, 1597.
 
LIT.: A. Gučetić: Catalogus virorum ex familia Praedicatorum in literis insignium. Venetiis 1605, 27. — G. M. Piò: Delle vite de gli huomini illustri di S. Domenico, 2. Pavia 1613, 367. — A. Altamura: Bibliotheca Dominicana. Romae 1677, 417. — J. Quetif i J. Echard: Scriptores Ordinis Praedicatorum recensiti, 2. Lutetiae Parisiorum 1721, 367. — Biografska dela I. Đurđevića. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda (Beograd), 1935, 7, str. 16–17. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1. Zagreb 1975, 116–122. — S. Krasić: Regesti pisama generala dominikanskog Reda poslanih u Hrvatsku (1392–1600). Arhivski vjesnik, 21–22(1978–79) str. 268, 273, 277, 279, 281, 292.
 
Stjepan Krasić (2002)