GUNDULIĆ, Frano

GUNDULIĆ, Frano (Gondola), diplomat i pravni pisac (Dubrovnik?, 1539 — Dubrovnik, 15. VIII. 1589). Autori XVIII. st. pogrešno navode da je Marinov mjesto Franov sin. Nema podataka koji bi potvrđivali da je studirao, iako je za boravaka u Firenci (o. 1563) i Rimu (1567–73) stekao temeljnu pravnu izobrazbu. Prijateljevao je s D. Ranjinom koji mu je posvetio dvije pjesme. U Dubrovniku nije obavljao nikakvu znatniju državnu službu (advocatus de proprio 1573, 1579. i 1585), ali je Republiku zadužio diplomatskim uspjesima u osjetljivim i važnim poslanstvima. Prigodom sukoba između crkve i države, odn. protivnika i zagovornika tridentinske obnove u Dubrovniku, u nekoliko je navrata pred Svetom stolicom zastupao gledišta dubrovačkih vlasti: potpun je uspjeh polučio u sporu s franjevcima 1567; 1573–74. pokušao je ishoditi proširenje kaznene sudbenosti države na crkveni stalež; 1581. branio je djelokrug državnih institucija u poslovima s nekretninama; u zaoštrenim prilikama 1582–83. uspio je postignuti proširenje svjetovne jurisdikcije na neke prijepore s crkvenim osobama i ustanovama. U potonjem je slučaju izbilo na vidjelo suparništvo u crkvenim krugovima i među vlastelom, a G. je doživio neprilike te bio optužen da je neistinitim izvješćivanjem počinio veleizdaju. Premda se uspio obraniti, sukob se toliko produbio da ga je 1589. ubio M. Bobaljević. Najveći je diplomatski uspjeh postignuo u vrijeme pripreme i djelovanja II. svete lige (1570–73), kada je papu Pija V. i španjolskoga kralja Filipa II. uspio uvjeriti da Dubrovniku pruže političku zaštitu od mletačkih nasrtaja. Njegovim je zauzimanjem jamstvo sigurnosti i nepovredivosti Dubrovnika uneseno u ugovor o ustanovljenju Lige iz 1571 (čl. 15). God. 1573. i 1581–82. predstavljao je Dubrovačku Republiku na napuljskom dvoru. Značajan je njegov rad na dubrovačkim zakonskim zbornicima koje je sistematski obradio i prilagodio praksi. Sve je osnovne zbirke propisa (Statut, Liber omnium reformationum, Liber viridis, Liber croceus) opremio kazalima i kvalitetnim predmetnim indeksima koji jezgrovito prenose bit pravne norme, a mjestimice se pretvaraju u prave postupovne priručnike. Svaku je odredbu (glavu) popratio sažetkom; pri obradbi pravnih vrela tumačio je manje poznate pojmove, a izraz nastojao približiti klasičnim uzorima. Budući da dubrovačke pravne zbirke većinom nisu imale logičan slijed ni sistematiku, nego su se norme dopisivale redom kako su stvarane, Gundulićeva su pomagala znatno pridonijela lakšem nalaženju i tumačenju izvora. Pravna ih je praksa stoga posve prihvatila pa se više nisu izrađivali prijepisi zakonskih zbirki bez Gundulićeva aparata. Izradio je također zbornik glavnih odluka Senata koje su u pravnom poretku poprimale značenje precedenta, poredan abecednim slijedom pojmova. Prikupljao je arhivsku građu za dubrovačku povijest, a pisci XVIII. st. (S. M. Crijević, S. Slade, F. M. Appendini) navode da su je za svoje kronike koristili I. M. Gundulić i J. Rastić. Izvorna građa vezana uz Gundulićeva diplomatska poslanstva čuva se u DA u Dubrovniku (serije Isprave i akti XVI. st. i Litterae et commissiones Ponentis). Prijepisi izvješća Svetoj stolici o Osmanskom Carstvu nalaze se također u arhivu HAZU, Zbirci rijetkosti NSK u Zagrebu i Biblioteci Barberini u Rimu. Dio je diplomatskih izvješća objavljen, a posebice je važan onaj o sudjelovanju dubrovačkih brodova u Lepantskoj bitki. Autografi zakonskih zbornika s kazalima i sažecima pohranjeni su u DA u Dubrovniku (zbirka Negrini), a brojni prijepisi u drugim arhivima i knjižnicama (Arhiv HAZU, Bogišićeva zbirka, DA u Zadru i dr.). Gundulićeva kazala i drugi prilozi uz Statut i Liber omnium reformationum objavljeni su u kritičkim izdanjima tih vrela.