GUSIĆ, Grgo

GUSIĆ, Grgo (Guszich, Gergo), pučki pjesnik (Hrvatske Šice/Horvátlövö kraj Sambotela/Szombathely, 8. III. 1821 — Vulkaprodrštof/Wulkaprodersdorf kraj Željezna/Eisenstadt, 12. IX. 1894). Osnove metodičkog i didaktičkog umijeća počeo je stjecati u Vasváru, potom u Rábaszentmihályu, selima u današnjoj jugozapadnoj Mađarskoj, naučivši mađarski jezik. U Pinkafeldu, na jugu Gradišća, boravio je do 1841. te tamo ovladao njemačkim. Kao pomoćni učitelj stigao je i među hrvatske sunarodnjake, u selo Prodrštof (Vulkaprodrštof), gdje je ostao do potkraj 1842. Boravio potom u Pandrofu (Parndorf) na sjeveru Gradišća, čime se njegovo učiteljsko naukovanje završilo. God. 1843. položio je ispite u Šopronu te bio osposobljen za učitelja. Službovao je u Cindrofu (Siegendorf) do 1845, u mađarskom Vitnyédu kraj Kapuvára do 1846, zatim u hrvatskim selima Šuševu (Nebersdorf) do 1850, u Pajngrtu (Baumgarten) do 1855. te ponovno u Prodrštofu od 1856. do umirovljenja 1888. — Poznat je kao autor jačaka, pjesama kojih su teme dijelom događaji iz života njegove okoline, s notom humora. Motive je nalazio i u povijesnom pamćenju te vjerskim legendama. Prodrštofski takičari govore o seljanima koji su izrađivali kućanske predmete od slame, a jačke Od prodrštofskoga susjeda Dereka, Noćno vrieme školnikov Ginzlera i Petkovića i Jačka od grofa Nadaždija o sudionicima zrinsko-frankapanske urote. Skupno povijesno pamćenje, natrunjeno elementima legende, prikazao je u Jački od Matijaša Kralja. Autor je i pjesama političkog sadržaja. Sastavljao je i crkvene pjesme, a neke stare naslijeđene kao kantor pjevao pa se autorstvo pripisuje njemu. Među crkvenim pjesmama poznate su Denas je dan crikveni, Bog je poslao andjela Gabrijela, Ave Marija. Gusićeva pisana ostavština s više stotina jačaka i drugih zapisa i dokumenata nije u potpunosti istražena i opisana.