Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GUTSCHY, Ljudevit, liječnik i mikrobiolog (Sisak, 19. X. 1874 — Zagreb, 26. VI. 1961). Školovao se u Sisku i Zagrebu, gdje je 1893. maturirao u realnoj gimnaziji. Medicinu studirao u Grazu i diplomirao 1900. God. 1901/02. postaje asistent na Sveučilištu u Grazu, 1923. docent u Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu, a 1924. izvanredni profesor na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Po završetku studija kraće vrijeme radi kao liječnik u Zagrebu i Kopfenbergu, a 1902. odlazi na specijalizaciju u Pasteurov institut u Parizu, gdje pohađa i tečaj iz bakteriologije. U Zagreb se vraća 1903, potom odlazi u Beč pa 1904. u Berlin u Kochov Institut für Infectionskrankheiten i polazi predavanja iz medicinske mikrobiologije i biokemije. God. 1905. na specijalizaciji je u Kölnu, a potom opet u Zagrebu gdje vlastitim sredstvima osniva Bakteriološki zavod, a 1913, kada Zavod preuzima država, postaje njegovim predstojnikom. God. 1919. osniva u Zagrebu prvu antirabičku stanicu na Balkanu (Pasteurov zavod). U Zavodu radi do 1924, a istodobno predaje mikrobiologiju na novoosnovanom Poljoprivredno-šumarskom fakultetu i u Visokoj tehničkoj školi gdje se 1920. i habilitira radom O kajmaku. Zajedno sa S. Filipovićem organizira mikrobiološki laboratorij na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, koji preseljenjem na novu lokaciju 1938. prerasta u dobro opremljen laboratorij sa staklenikom i pokušalištem za eksperimentalni rad na polju. Umirovljen je 1941, ali i dalje surađuje sa Zavodom za poljoprivrednu ekologiju i Ministarstvom poljoprivrede do 1953. i poslije s Glavnom direkcijom za prehrambenu industriju. Glavno područje njegova znanstvenog rada bila je medicinska, tehnička i poljoprivredna mikrobiologija. Nakon specijalizacije u I. I. Mečnikova, P. P. E. Rouxa, S. N. Vinogradskog i E. Haeckela započeo je s bakteriološkim ispitivanjima voda i mliječnih proizvoda, napravio cjepivo protiv tifusa i prvi u Hrvatskoj provodio cijepljenje protiv tifusa i bjesnoće. Potom prihvaća načela suvremene mikrobiologije tla i započinje rad na istraživanju simbiotskog vezanja atmosferskog dušika pomoću dušičnih bakterija. Prvi je u nas 1941/42. izolirao autohtoni soj bakterije Bradyrhizobium japonicum iz tla i razradio metode njegova uzgoja na hranjivoj podlozi, što je omogućilo proizvodnju prvoga hrvatskog cjepiva za bakterizaciju sojina sjemena i početak razvoja tehnologije mikrobioloških gnojiva. Bavio se i iskorištavanjem soje u ljudskoj prehrani. Znanstvene i stručne radove objavljivao je u časopisima Liječnički vjesnik (1898, 1904, 1906, 1908, 1910–14, 1916–19), Beiträge zur pathologischen Anatomie und zur allgemeinen Pathologie (Jena 1903), Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1910, 1924), Priroda (1914, 1926), Život i zdravlje (1916), Nastavni vjesnik (1923), Jutarnji list (1926, 1931, 1933), Le Lait (Lion 1929), Agronomski glasnik (1930, 1952), Gospodarski list (1930–33), Uzorni vrtlar i gospodar (1930, 1933), Gospodarske novine (1932, 1936–37), Zemljište i biljka (Beograd 1955), Zeitschrift für Acker- und Pflanzenbau (Berlin 1960). Jedan je od osnivača i prvi urednik časopisa Priroda.

DJELA: Soja i njezino značenje u narodnom gospodarstvu, poljoprivredi i prehrani. Zagreb 1950.
 
LIT.: Izvješće kr. velike gimnazije u Zagrebu koncem šk. god. 1893/94, str. 37–39. — N. Škrgić: Nova vrsta ljudske hrane. Revolucija u ishrani ljudi. Pravda (Beograd), 26(1930) 252, str. 4. — (Nekrolozi): Priroda, 48(1961) 7, str. 224. — V. N. Njegovan, Agronomski glasnik, 11(1961) 10/12, str. 77. — S. Redžepović: Prof. dr. Ljudevit Gutschy – prvi urednik časopisa Priroda. Priroda, 84(1994) 800, str. 13–14.
 
Jasna Šikić (2002)