GVOZDANOVIĆ, Vid

GVOZDANOVIĆ, Vid (Gvozdanovich, Quosdanovich; Peter Vitus), podmaršal (Pavlanci, Žumberak, 12. VI. 1738 — Čeići kraj Grabra, Žumberak, 13. VIII. 1802). Sin poručnika Petra Gvozdanovića, koji je poginuo u bitki kraj Kolína 18. VI. 1757. Vojnu službu započeo kao vojnik dobrovoljac u Varaždinskom husarskom zboru 1752. i sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu 1756–63. Istaknuo se u bitki kraj Kolína, prodoru austrijskih trupa do Berlina te u bitkama kraj Hochkircha, Bamberga, Maxena, Torgaua i Nossena. Za zasluge u ratu promaknut u čin natporučnika. Spominje se kao bojnik Karlovačke husarske pukovnije 1770, a 1773. promaknut je u potpukovnika i njezina zapovjednika. God. 1770. dobio potvrdu svojih posjeda u Žumberku a 1773. potvrdu plemstva od carice Marije Terezije. Sudjelovao u Ratu za bavarsku baštinu 1778–79, istaknuo se u bitkama kraj Šestovca, Slavìtina, Frankensteina, Weisskirchena (Hranica) i Taubnitza te za zasluge bio promaknut u pukovnika 1779. Te godine podijeljen mu je ugarski barunat. Od 1779–88. obnašao dužnost zapovjednika Gradiške graničarske pukovnije s kojom je sudjelovao u austrijsko-turskom ratu 1788–91. Istaknuo se prilikom napadaja na turski logor kraj Berbira (Bosanska Gradiška), pa je 1789. promaknut u general-bojnika i postavljen za zapovjednika tvrđave u Staroj Gradiški. Podmaršalom postao 1792. te kao zapovjednik divizije sudjelovao u francusko-austrijskom ratu 1792–97. Posebice se istaknuo u bitki kraj Handschuhsheima 1795. Od 1795–96. neuspješno ratovao u Italiji te nakon poraza kraj Castiglionea delle Stiviere umirovljen 1797. Sagradio dvorac u Čeićima u žumberačkom Grabru, gdje je i pokopan u grkokatoličkoj župnoj crkvi sv. Ivana. U stručnoj literaturi navodi se kao Petar Vid, iako je M. Predović utvrdio da je njegov otac imao četvericu sinova, Vida, Mihajla, Pavla i Danijela. Odlikovan Viteškim križem Reda Marije Terezije 1779. i Zapovjedničkim križem Reda Marije Terezije 1795.