JELAČIĆ-PLAVŠIĆ, Ljiljana

JELAČIĆ-PLAVŠIĆ, Ljiljana, glumica (Koreničani kraj Daruvara, 30. III. 1928). Supruga glumca Zvonimira. U Zagrebu 1949. upisala Zemaljsku glumačku školu, a nakon njezina ukinuća 1950. završava 1953. glumačku školu u Sarajevu. Isprva nastupala u Narodnom kazalištu u Šibeniku, 1956–58. u Karlovačkom kazalištu (Maša u Mećavi P. Budaka; Marija Antonovna u Revizoru N. V. Gogolja; Marica u Sumnjivom licu B. Nušića) te 1960–62. u Narodnom kazalištu u Sisku (Robinja u Robinji H. Lucića; Marica u Gospodskom djetetu K. Mesarića; Agafja Tihonovna u Gogoljevoj Ženidbi; Žaklin u Madame X A. Bissona). Od 1963. glumila u Narodnom pozorištu u Titovu Užicu (Milena u Ljubavi M. Đokovića; Dara u Nušićevoj Gospođi ministarki), a od 1973. stalna je članica ansambla Pokrajinskoga narodnoga pozorišta u Prištini, gdje se istaknula ulogama Olge (A. P. Čehov, Tri sestre) i Jele (I. Vojnović, Ekvinocij). U varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec« nastupala od 1981, među ostalim kao Ljubov Andrejevna (Čehov, Višnjik) i Regina (M. Krleža, Povratak Filipa Latinovicza), te nakon umirovljenja 1985. kao Valerie von Kant (R. W. Fassbinder, Gorke suze Petre von Kant). Odigrala je više od 250 uloga, a prevladavaju one u kojima je do punoga izražaja došla njezina glumačka komika.