JELIĆ, Branimir

traži dalje ...

JELIĆ, Branimir, političar i publicist (Donji Dolac kraj Omiša, 28. II. 1905 — Berlin, 31. V. 1972). Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1923. Studirao medicinu u Zagrebu, Ljubljani i Grazu, gdje je diplomirao 1929. Bio na praksi u bolnicama u Grazu i Beču, na poč. 1950-ih u Berlinu otvorio vlastitu ordinaciju. Od poč. 1920-ih djelovao je u Hrvatskoj stranci prava (frankovci) i surađivao u listovima Hrvatska riječ, Slobodni dom, Hrvatska misao, Hrvatska zastava i Mladohrvatski pokret. U Zagrebu 1924. postao članom Poslovnoga odbora Stranke i 1927. predsjednikom Hrvatskoga akademskoga (pravaškoga) kluba »Kvaternik« te Saveza hrvatske pravaške republikanske omladine i urednikom njegova časopisa Starčević. Nakon smrti S. Radića, u listopadu 1928. počeo je organizirati mladež radi oružane borbe za demokratsku hrvatsku državu (uključujući BiH), uređujući u tom duhu omladinski list Hrvatski domobran, a u prosincu je emigrirao i najposlije se nastanio u Beču. U prvoj pol. 1930-ih jedan je od glavnih organizatora domobransko-ustaškoga pokreta. God. 1932. imenovan je Pavelićevim poglavnim pobočnikom, a poslije su – prema većini izvora – njihovi odnosi poremećeni zbog hijerarhije i talijanskih zahtjeva. Obilazio je hrvatske iseljenike u Južnoj Americi (1931–32. u Buenos Airesu uređivao list Hrvatski domobran) i SAD (1934, 1939), promicao osnivanje ogranaka Hrvatskoga domobrana te u Berlinu 1933. uređivao novine Nezavisna hrvatska država i bilten Croatiapress. Trajnije boravio u Njemačkoj (Berlin 1932–34. i 1936–39) te Italiji (1934–36); nakon ubojstva kralja Aleksandra interniran na Liparima 1934–35. Na povratku iz SAD, gdje je uredu F. D. Roosevelta predao jedan od zapaženijih međuratnih hrvatskih memoranduma (J. Jareb, 1982), u listopadu 1939. britanske su ga vlasti zadržale u Gibraltaru te internirale na otok Man, odakle je pušten u prosincu 1945. Nakon rata zbrinjavao je hrvatske izbjeglice, a 1948. suosnivač je Društva Hrvata u Velikoj Britaniji, koje pokreće i osnivanje Hrvatskoga narodnoga odbora (HNO) 1950. u Münchenu. Kao njegov predsjednik do kraja života bitno je utjecao na mijene u politici te izvorno nadstranački zamišljene iseljeničke udruge za obnovu hrvatske neovisnosti mimo Pavelića i V. Mačeka, od prvotnoga programa (Münchenska deklaracija), koji je predviđao državu s granicom na Drini, slobodne izbore te bio izrazito antikomunistički, preko Rujanske deklaracije 1956, kojom se vodstvo HNO pozvalo na Povelju UN i – jamčeći prava srpskoj manjini te autonomiju BiH – distanciralo od totalitarnih pokreta, do izjava u drugoj pol. 1960-ih u prilog suradnji s hrvatskim komunistima i prosovjetskoj »angažiranoj neutralnosti« buduće države, što je još uvijek nerazjašnjeno, a izazvalo je burne reakcije u emigrantskim i jugoslavenskim političkim krugovima te je iskorišteno kako bi se kompromitiralo hrvatsko reformističko vodstvo. Na Jelića je izvršeno više atentata – u svibnju 1971. teško je ozlijeđen u podmetnutoj eksploziji, a ni njegova iznenadna smrt nije razjašnjena. — Osim rodoljubnih pjesama u Hrvatskoj metropoli (1926) i Kvaterniku (1926), pretežno programsko-promidžbeni tekstovi objavljeni su mu i u periodicima Republikanska sloboda (1927), Starčević (1928), Hrvatski domobran (Buenos Aires 1931), Grič. Evropski prilog Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu (S. l. 1932), Ustaša (Brescia 1932), Godišnjak (kalendar) Hrvatskog domobrana (Pittsburgh—Buenos Aires 1939), Nezavisna država Hrvatska (Pittsburgh 1939), Hrvatska revija (Buenos Aires 1952, 1955, Pariz 1966), Croatian Information Bulletin. Hrvatska izvještajna služba (München 1953–54), Bulletin der Europäischen Exil-Union (Berlin 1968–69, urednik 1969) te u zborniku Stepinac mu je ime, 2 (München—Barcelona 1980), a sastavio je i brošure Borba za hrvatsku državu (München 1961) te Ein Überblick der geschichtlichen Entwicklung Kroatiens bis zum heutigen Tage (West-Berlin 1963, 1964²). Od 1955. bio je izdavač i suradnik glasila HNO Hrvatska država. U njem je tiskao uspomene do 1948 (1960–65), koje je s drugim dokumentima 1982. u svojoj knjizi objavio Jareb. Dio njegove korespondencije s M. Došenom iz 1933. čuva se u NSK u Zagrebu. Književno ga je – i veoma kritički – u liku Stožine obradio M. Budak u romanu Na vulkanima. U rodnom mjestu mu je 2004. podignut spomenik, rad Marka Gugića. — Na mjestu predsjednika HNO i izdavača Hrvatske države naslijedio ga je brat Ivan (Donji Dolac, 17. IV. 1912 — München, 14. VII. 1988), koji je objavio knjigu sjećanja Otvorena riječ (München 1987).

LIT.: M. Bzik: Ustaška borba. Zagreb 1942, 47–121. — D. Biber: Ustaše i Treći Reich. Jugoslovenski istorijski časopis (Beograd), 1964, 2, str. 37–51. — J. Petričević: Hrvatski pustolovi rasprodaju Hrvatsku! Hrvatska revija (München), 20(1970) 3, str. 431–440. — I. Jukić: Pregled, 5. London 1971, 10, 18–20. — (Nekrolozi): D. Crljen, Ognjište (Buenos Aires), 5(1972) 6/7 (50/51), str. 2. — V. Nikolić, Hrvatska revija (München), 22(1972) 4, str. 578–582. — Lj. Boban: Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928–1941, 1–2. Zagreb 1974. — J. Jareb: Iz korespondencije dra Vladka Mačeka. Hrvatska revija (München), 24(1974) 3, str. 338. — F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1977. — B. Krizman: Ante Pavelić i ustaše. Zagreb 1978. — M. Bošković: Antijugoslovenska fašistička emigracija. Beograd—Novi Sad 1980, 61, 74–75, 78, 80–81, 86–87, 138, 171, 204, 246–247, 259, 326. — B. Krizman: Pavelić između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1980. — J. Jareb: Političke uspomene i rad dra Branimira Jelića. Cleveland 1982. — B. Krizman: Ustaše i Treći Reich, 2. Zagreb 1983. — E. Bauer: Život je kratak san. Barcelona—München 1986. — B. Krizman: Pavelić u bjekstvu. Zagreb 1986. — I. Jelić: Otvorena riječ. Sjećanja i oplakivanja. München 1987, 14–19, 36, 53, 63, 102–103, 111, 117–118, 125–127, 161, 180–203, 278. — A. Kadić: Autobiografska djela Mile Budaka. Hrvatska revija (München—Barcelona), 39(1989) 4, str. 691–713. — F. Nevistić: Za slobodu čovjeka i hrvatskoga naroda. Barcelona—München 1989. — I. Rojnica: Susreti i doživljaji, 2–3. Zagreb 1994–1999. — E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925–1945. Zagreb 1995. — I. Strižić: Hrvatski portreti. Zagreb 1996², 293, 300–314, 395. — S. Dabčević-Kučar: ’71. Hrvatski snovi i stvarnost, 1. Zagreb 1997. — J. Prpić: Hrvati u Americi. Zagreb 1997. — M. Tripalo: Hrvatsko proljeće. Zagreb 2001³. — B. Vukušić: Tajni rat UDBE protiv hrvatskoga iseljeništva. Zagreb 2002². — M. Meštrović: U vrtlogu hrvatske politike. Zagreb 2003.
 
Filip Hameršak (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JELIĆ, Branimir. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8452>.