IŠTVANOVIĆ, Nikola

traži dalje ...

IŠTVANOVIĆ, Nikola, podmaršal (Ivanska kraj Bjelovara, 30. IV. 1857 — Zagreb, 30. VI. 1944). Polazio kadetsku školu u Zagrebu i Požunu te stožerni časnički tečaj u Budimpešti. Kao časnički namjesnik sudjelovao 1878. u austro-ugarskoj okupaciji BiH, 1879. bio promaknut u čin poručnika, 1882. sudjelovao u četovanju protiv odmetnika na planinama Majevici i Javoru te 1885. bio promaknut u čin natporučnika. God. 1889. prilazi hrvatskomu domobranstvu i služi kao satnik od 1890, bojnik od 1900. i potpukovnik od 1905. na dužnostima zapovjednika bataljuna u Zemunu i Novoj Gradiški te stožernoga časnika u Sisku. U Zagrebu je od 1908. pukovnik i zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije te od 1913. zapovjednik 83. brigade u činu general-bojnika. U I. svjetskom ratu za prve ofenzive O. Potioreka na Srbiju u kolovozu 1914. istaknuo se u bitki kraj Batara na Drini. Ubrzo potom imenovan zapovjednikom obalnoga područja Kvarnerskoga primorja sa sjedištem u Rijeci, gdje je stekao zasluge pomaganjem hrvatskomu pučanstvu u oskudici i gladi, promicanjem ribarstva, gradnjom cesta te zaštitom od samovolje mađarskih oblasti. U listopadu 1918. spriječio je izvođenje pred ratni sud vojnika hrvatske 79. pješačke pukovnije »Jelačić« koji su se bili pobunili protiv mađarskoga redarstva zbog napadaja na hrvatsku zastavu. U svibnju 1917. imenovan je podmaršalom. Nakon prevrata 1918. postavilo ga je Narodno vijeće zapovjednikom II. vojnoga okružja u Ljubljani, gdje je osigurao red i proveo razoružanje mnoštva vojnika koji su se nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije vraćali s talijanskoga bojišta. Zaustavio je napredovanje talijanske vojske, koja je došla do Rakeka u namjeri da zaposjedne Ljubljanu. Nakon umirovljenja u ljetu 1921. nastanio se u Sisku, a potkraj života u Zagrebu. — U Osijeku je 1902. bez naznake o autoru objavljena njegova knjižica Naša zastava, u kojoj je pisao o značenju vojničke zastave i dužnosti njezine obrane, prikazao obred posvete te opisao zastavu 28. osječke domobranske pješačke pukovnije. God. 1910. podijeljeno mu je ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevkom »od Ivanske«.

LIT.: V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 2. Zagreb 1939, 15. — S. Pavičić: Hrvatska vojna i ratna poviest i prvi svjetski rat. Zagreb 1943, 265, 278, 704. — (Nekrolozi): Hrvatski narod, 6(1944) 2. VII, str. 5; Nova Hrvatska, 4(1944) 2. VII, str. 18; Vojnik, 4(1944) 28, str. 3. — I. Sučić: Listopadski dani 1918. na Rijeci. Narodni list, 8(1952) 30. X, str. 4. — Isti: Rijeka 1918–1945. U: Rijeka. Zbornik. Zagreb 1953.
 
Vladimir Dugački (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

IŠTVANOVIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8482>.