JERMAN, Vida

JERMAN, Vida, udana Kondenaro, glumica i esperantistica (Zagreb, 28. V. 1939). U Zagrebu završila gimnaziju 1963. te diplomirala na Akademiji za kazališnu umjetnost 1967. Angažirana te godine u varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec« (naslovna uloga u Djevojci s naslovne strane P. Đorđevića). Slobodna je umjetnica 1967–78, potom stalna članica zagrebačkoga Gradskoga kazališta »Trešnja«, gdje se istaknula kao Maša u Bakonji fra Brni S. Matavulja (1978), Mama u Halo E. Tomičića Buntaulija (1981), Učiteljica u Lopovu u mraku P. Pavličića (1986) te posebice kao Gđa Boyle u Mišolovci Agathe Christie (1986) i Tonka u monodrami Tonkin izbor M. Macoureka (1988). Glumila i u Zagrebačkom kazalištu mladih (Gospođa Prestopil u Događaju u gradu Gogi S. Gruma, 1998) i Teatru &TD (Vera u Atentatorima Tomislava Zajeca, 2001). Na esperantu je počela glumiti 1973. kao članica Dramske skupine Studentskoga esperantskoga kluba u Zagrebu. Nastupala je na esperantskim kongresima i festivalima u monodramama Šapat u uraganu Spomenke Štimec (Peking 1986), Izmišljajući da sanjam J. Agustína (Pariz 1993, Seul i Zagreb 1994, Adelaide 1997), Slomljena žena Simone de Beauvoir (Montpellier i Zagreb 1998) i predstavama Ljubav kroz poslovice A. Azeveda (Havana 1990) i Lonac Š. Alejhema (Tel Aviv 2000). Na esperantu je izvodila recital hrvatskih pjesnika Osamljenik (Seul 1994; objavljen na hrvatskom jeziku i esperantu 1996. na audiokaseti Kazališna večer Vide Jerman), poeziju J. Seiferta (Prag 1996), glazbeno-pjesnički recital Most N. Guilléna i E. Mieželaitisa (Kaunas 1992) i songove B. Brechta (Berlin 1999). Suosnivačica je 1997. i umjetnička voditeljica Kazališne družine »Ponto«, s kojom je 2001. na Svjetskom kongresu esperantista u Zagrebu nastupila u naslovnoj ulozi u Najdužem danu Marije Terezije M. Gavrana (izvođena i na hrvatskom jeziku). Melodioznošću i prirodnošću svojega govora dala je esperantu značajke živoga jezika, a postavila je i fonetske norme esperantskoga scenskoga izraza. U svjetskoj esperantskoj organizaciji (UEA) strukovni je delegat za kazalište. Od 1986. spikerica je u esperantskim emisijama Radio-Zagreba (danas Hrvatski radio). God. 1995. izvodila je na hrvatskom i španjolskom jeziku recital Umro od ljubavi F. Garcíe Lorce, a 2002. glazbeno-pjesnički recital brazilske poezije i glazbe Ljubav i mir, koji je sama dramatizirala i režirala, te u Zagrebu objavila CD pod naslovom Brazilski akvarel (Brazila akvarelo). Glumila glavne uloge u filmovima (B. Hladnik, Maškarada, 1971) i TV serijama (D. Marušić, Čovik i po, 1974; B. Makarović, Mačak pod šljemom, 1978) te zapažene manje, među ostalim u Tko pjeva, zlo ne misli K. Golika (1970) i Oficiru s ružom D. Šoraka (1987). Nastupala u koprodukcijama (S. Peckinpah, Željezni križ, 1977) i stranim filmovima (A. J. Pakula, Sofijin izbor, 1982).