JOVANOVIĆ, Pavle

JOVANOVIĆ, Pavle (Paja), političar (Zemun, 9. II. 1849 — Zagreb, 3. VI. 1897). Gimnaziju polazio u Beogradu, Zagrebu i završio u Osijeku 1870, studij na Filozofskom fakultetu u Zürichu upisao i prekinuo 1871. Bio je nastavnik u Zemunu 1873–79, Petrinji do 1881. i u Sarajevu do 1883. Ondje je 1881. pokrenuo list Trebević koji je, zbog uređivanja u duhu velikosrpskih aspiracija, morao obustaviti 1883, kada se vratio u Petrinju. Na poč. 1884. napustio državnu službu, preselio se u Zagreb i posvetio politici. Te je godine pokrenuo list Srbobran, koji je, pošto je J. obnovio Srpsku samostalnu stranku (SSS) u Hrvatskoj, postao 1887. njezinim glasilom. God. 1892. osnovao je Srpsku štampariju i pokrenuo izdavanje njezina kalendara Srbobrana (uredio izd. za 1895. i 1896). Bio je zastupnik kostajničkoga kotara u srpskom Crkveno-narodnom saboru i 1892–97. hrtkovačkoga kotara u Hrvatskom saboru, u koji je izabran naklonošću bana K. Khuena Héderváryja. Govori su mu tiskani u saborskim stenografskim zapisnicima te u novinama Srbobran, novosadskima Zastavi i Braniku i beogradskom Dnevnom listu. Kako je SSS osnovala sve glavne, napose gospodarske ustanove Srba u Hrvatskoj (Srpska banka, Savez srpskih zemljoradničkih zadruga, Centralna kasa, Srpsko privredno društvo »Privrednik«), J. je najzaslužniji što je – u ozračju Khuenova režima – političko, gospodarsko pa i kulturno središte Srba u Austro-Ugarskoj iz Novoga Sada prešlo u Zagreb. Njegovi politički nazori vjerskoga pravoslavnoga značaja, izraženi u listu i kalendaru Srbobran, i djelovanje – koje su novčano podupirale srbijanska i crnogorska vlada – bili su velikosrpski. Hrvatske zemlje i BiH držao je srpskim zemljama koje imaju pripasti Kraljevini Srbiji, sve štokavce katolike proglašivao je Srbima, a Hrvatima je nijekao pravo na državu, ime i jezik, svojatao njihovu kulturnu baštinu te im pripisivao kroza svu povijest genocidnost prema Srbima, razvijajući u ideologiji SSS kult »ugroženoga Srbina«. Iako je nekoliko puta zatvaran, prema Khuenovu režimu samo je formalno zauzimao opozicijsko stajalište usmjerujući sve snage poglavito protiv hrvatske oporbe i njezina programa utemeljena u hrvatskom državnom pravu i narodnom načelu. Svojim je djelovanjem pridonio izgradnji srpskoga identiteta pravoslavnoga pučanstva u Hrvatskoj, a SSS i njezino glasilo istodobno je vodio u duhu velikosrpskih političkih ciljeva.