JAKŠEVAC, Stjepan

JAKŠEVAC, Stjepan, pjesnik i dječji pisac (Križ Brdovečki, danas Sveti Križ kraj Zaprešića, 16. XII. 1916 — Zagreb, 10. V. 1994). U Zagrebu završio trgovačku školu 1936, a 1952–53. studirao režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost. God. 1939–40. radio u Središnjem uredu za osiguranje radnika, 1940–46. kao radijski spiker, 1947. u Plesnoj pozornici, 1947–50. u Povjerenstvu za prosvjetu Gradskoga NO, 1950–51. dramaturg je i redatelj u Nastavnom filmu, a 1952–76. planer programa, odgojitelj mladih spikera te urednik u dječjem programu Radio-Zagreba. Umirovljen 1980. Glumio P. Curieja u kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu O. Miletića Radium – izvor zraka (1944). Prvim se stihovima javio 1934–35. u srednjoškolskom listu Mladost. U knjigama Pjesme (1943) i Glasim se nespokojem (1956), pretežno memoarskih značajka te zavičajnih i ljubavnih motiva, objavio je izbor iz lirike tiskane u periodicima Omladina (1935–40; Hrvatska mladost, 1943–44), Svijest (1935–37), Hrvatska revija (1937–40), Hrvatsko kolo (1937–38), Hrvatska smotra (1938–39, 1943), Hrvatski dnevnik (1938–39), Hrvatski ženski list (1939–41), Svijet 7 dana (1939), Morgenblatt (1940), Hrvatski krugoval (1943), Prosvjetni život i Plug (1944), Republika (1954), Krugovi, Mogućnosti i Zadarska revija (1956), Hrvatsko zagorje (1969), a Bosutske elegije (Revija, 1970) melankoličan su ciklus motiva slavonskoga krajolika. Afirmirao se kao dječji pisac. Piše pjesme, drame i igrokaze, dramatizira bajke W. Grimma (lutkarske izvedbe u Zagrebu 1968. i Subotici 1971) i C. Perraulta, prevodi sa slovenskoga, poljskoga i esperanta, objavljuje prikaze dječjih knjiga surađujući u časopisima Radost (1956–93), Pionir (1957–58) te Umjetnost i dijete (1969–75). U zbirkama za djecu Vesela godina (1969) i Voli ne voli voli (1972) slijedi tjekove hrvatskoga međuratnoga dječjega pjesništva, u koje među prvima unosi kajkavski jezični izričaj te približuje svijet dječje intime tematizirajući prve ljubavi. Zbirku Ima jedan razred (1981) obilježuju izražajno-jezične novine, pjesme na kajkavskoj ikavici i haiku stihovi, a Zlatna ptica sunca (1986) antologijski je izbor iz njegova cjelokupnoga dječjega stvaralaštva. Mnoge su mu pjesme uglazbljene i izvođene na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD (Na Sleme, na Sleme, Kam da se pojde, Imela majka sineka tri, Kokotiček, Pjesma Panonije, Riječko veče). Uredio je publikacije Festivala dječjega kajkavskoga pjesništva Najmlajši kaj (Krapina 1970, 1971), sudjelovao na pjesničkim recitalima i smotrama (Zeleni bregi Zeline. Zelina 1970, 1973; Zbor kajkavskih pjesnika. Zlatar 1971, 1972, 1973, 1974) te je zastupljen u antologijskim izborima časopisa Kaj (1971, 1975, 1986), u antologijama (Lirika hrvatskih sveučilištaraca. Zagreb 1939; Lijet Ikara. Zagreb 1990; Sunčeva livada. Zagreb 1990; Žubor riječi. Zagreb 1992; Antologija hrvatske dječje poezije. Zagreb 1994; Antologija hrvatskoga haiku pjesništva. Zagreb 1996; Otvoreni put. Zagreb 1999; Rieči sa zviranjka. Zagreb 1999; Hrvatska uskrsna lirika. Zagreb 2001) i glazbenim priručnicima (Zapjevajmo maleni. Zagreb 1991, 1996²). Prevođen na slovenski, makedonski, češki, poljski, njemački, engleski, talijanski, mađarski, esperanto i švedski jezik. Rukopisna ostavština (pjesme, zapisi, pripovijesti i roman Budi dobar sine) u posjedu S. Laljaka.