JUSIĆ, Đelo

JUSIĆ, Đelo, skladatelj i dirigent (Dubrovnik, 26. I. 1939). Muzičku školu pohađao u Dubrovniku 1956–60, završio Muzičku školu »Josip Slavenski« u Beogradu 1962. U Dubrovniku je 1961. osnovao i do 1972. vodio vokalno-instrumentalni ansambl Dubrovački trubaduri, u kojem je svirao gitaru i počeo skladati, a 1962. utemeljio dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik i vodi ga do danas. Djelovao u Dubrovniku do 1975, potom do 1990. u Zagrebu te ponovo u Dubrovniku, gdje je od 1993. stalni dirigent Dubrovačkoga simfonijskoga orkestra. Sklada zabavnu, klasičnu, scensku, filmsku, televizijsku i dječju glazbu te aranžira tuđe skladbe za orkestre ili manje sastave. Nadahnut glazbenom baštinom dubrovačkoga kraja, izgradio je vlastiti izraz koji se odlikuje melodijskom invencijom, mediteranskim ugođajem i mjestimice spojem stilskih značajka zabavne i klasične glazbe. Na festivalima zabavne glazbe (Opatija, Split, Zagreb, Beograd) nagrađeni su mu šlageri Luda mladost, Dalmatinski lero, La musica di notte, Zaboravi ako možeš, Što je ostalo od ljubavi, Sve se vraća, sve se plaća, Sva su moja proljeća u meni, Na Stradunu, In vino veritas, a sa skladbom Jedan dan sudjelovao je na natjecanju za pjesmu Europe »Eurovision« (London 1968). Popularne su i popijevke Oj, djevojko, dušo moja, Ulicama moga grada, Pusti da ti leut svira, Anđele moj, Prijatelji stari, gdje ste, Kad zazvone dubrovačka zvona, Volim te, budalo mala, Stare ljubavi, Sveti Vlaho, molitve naše čuj. Velik je uspjeh postignuo glazbom za mjuzikle od kojih je Dundo Maroje ’72 (prema M. Držiću, libreto M. Fotez i S. Stražičić) postao jednim od najpopularnijih u nas (Nagrada »Ivan Zajc« na festivalu mjuzikala u Rijeci, 1973), a izvođen je i u inozemstvu; 2002. napisao je Dan od amora (prema komediji Grižula M. Držića, libreto L. Paljetak). Skladao je glazbu za igrane filmove Moja strana svijeta (V. Filipović, 1969), Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (K. Papić, 1973), Dubrovački suton (Ž. Senečić, 1999; nagrađena u Puli »Zlatnom arenom«) i Libertas (V. Bulajić), za TV serije Čovik i po i Libar Marka Uvodića (obje D. Marušić) te za dokumentarne filmove od kojih je Korčula (B. Čubić) nagrađena na Međunarodnom filmskom i televizijskom festivalu u Poreču 1988. Od mnogobrojnih scenskih glazba za kazališne predstave u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Sarajevu i Zenici izdvajaju se Ljubovnici (neimenovani dubrovački autor iz XVII. st., 1961), Ekvinocijo (I. Vojnović, 1971), Gospođica Julija (A. Strindberg, 1975), Hamlet (W. Shakespeare, 1990), Ifigenija na Tauridi (J. W. Goethe, 1996), Škerac (F. Šehović, 1997), Gospoda Glembajevi (M. Krleža, 1999), Sablazan u dolini šentflorijanskoj (I. Cankar, 2002). Od klasičnih skladba izdvaja se suita Dubrovački kantuni za simfonijski orkestar, posvećena stradanjima Dubrovnika za Domovinskoga rata, kao i oratorij De civitate libertatis veritas (Istina o Gradu slobode) na tekst L. Paljetka i dubrovačkoga biskupa Ž. Puljića. Koncert za gitaru i orkestar (1997) napisao je po narudžbi Chor-festival Steyr u prigodi 1001. rođendana Austrije, a skladao je i Koncert za fagot i orkestar (2001) te Koncert za klarinet i orkestar (2002). Uz Dubrovački simfonijski orkestar, ravnao je revijskim i simfonijskim orkestrima u nas (Zagreb, Opatija, Split) i u inozemstvu (Berlin, Dresden, Lenjingrad, Moskva, Varna, Rim, Vatikan) izvodeći često vlastite skladbe. Kao skladatelj, dirigent i aranžer snimio je za naše i strane diskografske kuće oko 1000 skladba na 80 LP ploča i 20 CD, među kojima Božić u Dubrovniku (Croatia Records 1997; nagrada »Porin« za najbolji dječji album 1997) i Dubrovniker Symphonieorchester. Live in Steyr (Ensemble Electronique, 1997). Dobitnik je Nagrade grada Dubrovnika 1968.