Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JUSIĆ, Ibrica, pjevač i skladatelj (Dubrovnik, 15. XII. 1944). Brat skladatelja i dirigenta Đela. Izučio tapetarski zanat 1963. u Odgojnom zavodu za mušku omladinu u Malom Lošinju. Kao pjevač i gitarist počeo nastupati 1965. na »skalinama« dominikanskoga samostana u Dubrovniku; 1965–68. angažiran u kabareu »Jazavac« i u »Varijeteu« u Zagrebu. God. 1968–70. osvaja prve nagrade na zagrebačkom festivalu zabavne glazbe za interpretaciju šansona Celuloidni pajac, Osobenjak i Mačka (P. Gotovac, tekst Z. Golob). Od tada je sudjelovao na festivalima (Zagreb, Split, Zadar, Šibenik, Opatija, Neum, Maribor, Lisabon, Atena) osvajajući mnoge nagrade, održavao solističke koncerte u nas te gostovao u više europskih zemalja, SAD i Australiji. God. 1971–74. i 1980–89. u Parizu je pjevao u kabareima (»Don Camillo«), nastupao u TV emisijama (J. Chancel) i na koncertima (»Studio 14«, TEThéâtre) te usporedno 1983–88. nastupao u Stockholmu (China Theatre, kazalište Södra, ljetni festival u Tivoliju), a 2003. na jazz festivalu u Montreuxu. Skladao je i interpretirao šansone i balade Trubač sa Seine, Jubi’ san vašu ’ćer, Čovjek bez kafića, Nepal… Ganges… Brahmaputra, Dubrovačka proljeća, Dubrovačka jesen, Deset prsta, Emina, Ponoć i dr. (tekstovi D. Cesarić, K. Juras, Jakša Fiamengo, Enes Kišević), a popularnost je stekao i kao interpret tuđih šansona Sit svega toga (Gotovac), Lula starog kapetana, Na Stradunu, U svakom slučaju te volim (Đ. Jusić), Pismo ćali (Z. Runjić), Nemoj poći sad, Amsterdam (J. Brel), Zbogom malena, Ljiljan (L. Cohen). Snimio velik broj šansona te objavio 14 albuma od kojih se ističu LP ploče Emina, Nedajte da vas zavedu i Čovjek bez kafića (sve Jugoton, 1978, 1979. i 1981), Hodaju ljudi (Založba kaset in plošč, 1987), CD i kaseta Retrospektiva (Croatia Records, 1993. i 1994), CD Dan prije, Hazarder i Amanet (Dancing Bear, 1998, 1999. i 2003). Na Dubrovačkim ljetnim igrama izvodio songove u predstavama Život Eduarda II, kralja Engleske (B. Brecht, 1971), Aretej i Kristofor Kolumbo (M. Krleža, 1972. i 1973) te skladao glazbu za predstavu Život Miha Pracata (L. Paljetak, 1978), a u Zagrebu glumio, skladao i aranžirao glazbu u predstavi Velika magija (E. de Filippo, 1992) te skladao glazbu za dječji radioigrokaz Bijela vrana (M. Kušec, 1968), koji je snimljen na istoimeni CD (Orfej, 1998). Šansonijer je prepoznatljiva i dosljedna osobnoga stila, izgrađena na značajkama francuskih šansona, talijanskih kancona, sevdalinka i melosa dubrovačkoga podneblja te na tekstovima angažiranoga sadržaja.

LIT.: G. L.: Tapete i gitare. VUS, 1969, 914, str. 17. — A. Ambrožić-Paić: Osjetiti život. Svijet, 1979, 2, str. 50. — S. Šošić: Ibrica i Chancel. Studio, 17(1980) 834, str. 16. — J. Martinčević-Lipovčan: Tko se boji lektire? Nedjeljni vjesnik, 42(1981) 22. II, str. 12. — R. Lacko: »Idem dalje«. Večernji list, 36(1992) 11. XII, str. 26. — P. Gotovac: Nakon trideset godina (komentar uz CD Retrospektiva). Zagreb 1993. — J. Fiamengo: Intimni đir od Straduna do »Mačke«. Slobodna Dalmacija, 52(1994) 19. VI, str. 38. — N. Bušelić: Šansone za nezaborav. Vjesnik, 57(1996) 20. IV, str. 29. — (Intervjui): M. Korunić, Nedjeljni vjesnik, 58(1997) 8. VI, str. 18. — M. Šćulac, Novi list, 52(1998) 17. VIII, str. 38. — M. Krajnović-Zeljak, Ibid., 54(2000) 18. VIII, Pr., str. 7. — A. Lonjak, Vjesnik, 64(2003) 11. IV, Pr., str. 10–12.
 
Marijana Pintar (2005)