KABALIN, David

KABALIN, David, pjesnik i šumarski inženjer (Novi u Vinodolu, 31. VII. 1918). Gimnaziju završio 1936. u Sušaku, šumarstvo diplomirao 1941. na zagrebačkom Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Od 1943. u partizanima, od 1944. radi u Povjerenstvu za šume i rude NKOJ. Od 1945. direktor je Zemaljskoga šumskoga poduzeća u Zagrebu, Šumarstva i drvne industrije u Novoj Gradiški, Direkcije drvne industrije u Rijeci te, ponovo u Zagrebu, tvrtka Jugoinspekt i Exportšuma. Predstavnik jugoslavenske drvne industrije u Milanu, Frankfurtu na Majni i Düsseldorfu 1949–51, potom radi u Exportdrvu kao direktor zagrebačke središnjice, predstavnik u inozemstvu te, od 1955. do umirovljenja 1982, kao direktor riječke podružnice. Članke o šumarstvu i međunarodnom drvnom tržištu objavljivao je u Drvarskom glasniku (Beograd) i Šumarskom listu, a poeziju i književnu prozu u Primorskom vjesniku (1936), Našoj besedi (Maribor 1944), Jugoslavenskom mornaru (1945, 1953), Pomorstvu (1946), Riječkoj reviji (1952–53, 1959–60, 1966–67; Kamov, 1976), Čuvaru Jadrana (1953, 1976–77), Novom listu (1954, 1959, 1970–71, 1974–75), Galebu (1961, 1966, 1968–70, 1975–76), Dometima (1968, 1970–71, 1975, 1977, 1986), Književnoj Rijeci (1998–99). Poezija mu je pretežno pisana novljanskom čakavicom, katkad u kombinaciji sa standardnim književnim jezikom, zasnovana na zavičajnoj motivici i uglavnom oblikovana asocijativnim reminiscencijama. Uvrštena je u antologije Korablja začinjavca (Dometi, 1968, 6–7), Mare nostrum (Zagreb 1971), Čeznuć more (Novi Vinodolski 2001) te, u talijanskom prijevodu, Tra pietra e mare (Rijeka 1976). Osim na talijanski, prevođen je i na njemački jezik. Potpisuje se pseudonimom Vinodolski.