KADIJEVIĆ, Veljko

KADIJEVIĆ, Veljko, general (Glavina Donja kraj Imotskoga, 21. XI. 1925). God. 1940–41. pohađao tehničku školu u Beogradu, gdje je pristupio SKOJ-u. Kao njegov dužnosnik djelovao u Imotskom od 1941, a 1943. priključio se partizanima i postao članom KPJ. Te godine polazio Viši politički kurs pri Vrhovnom štabu NOV i POJ u Jajcu. God. 1943–45. u 1. proleterskoj dalmatinskoj brigadi i 26. diviziji obnašao dužnost pomoćnika političkoga komesara. Nakon 1945. završio jednogodišnju Višu partijsku školu pri CK KPJ »Đuro Đaković«, Višu vojnu akademiju Kopnene vojske, Ratnu školu JNA te Školu Zapovjedništva i Glavnoga stožera Vojske SAD u Forth Leavenworthu. U razdoblju 1945–71. radio u političkoj upravi Saveznoga sekretarijata za narodnu obranu, obnašao dužnosti političkoga komesara i zapovjednika divizije, načelnika štaba korpusa i pomoćnika zapovjednika armijske oblasti. God. 1975. bio načelnik prosvjetne uprave Generalštaba JNA. Bio je nastavnik na Višoj vojnoj akademiji i Ratnoj školi JNA te odgovorni urednik Male vojne biblioteke i časopisa Vojno delo (Beograd). Od 1985. zamjenik saveznoga sekretara, od 1988. savezni sekretar za narodnu obranu. Promaknut 1989. u čin generala armije. Inzistirao 1988. na sudskom progonu djelatnika ljubljanskoga časopisa Mladina zbog članaka protiv JNA i posjedovanja vojnih dokumenata. God. 1989. podupirao srbijansko vodstvo u uvođenju izvanrednoga stanja na Kosovu i smanjenju njegove autonomije, no odbio je poduprijeti intervenciju protiv slovenske vlade koja je amandmanima na Ustav te republike smanjila ovlasti savezne vlade u Sloveniji. Naredio 1990. oduzimanje oružja teritorijalnim obranama Slovenije, Hrvatske i BiH te nad njom uspostavio nadzor JNA. U kolovozu te godine pobunjenim Srbima u Hrvatskoj odobrio zaštitu JNA. U siječnju i ožujku 1991. u dogovoru sa srbijanskim političarima od Predsjedništva SFRJ više puta neuspješno tražio dopuštenje da JNA razoruža hrvatske postrojbe. Nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske 25. VI. 1991. naredio intervenciju JNA u Sloveniji. Napustivši planove o održanju jugoslavenske federacije, dopustio da se JNA u kolovozu 1991. otvoreno pridruži vojnim operacijama pobunjenih Srba protiv Hrvatske. Umirovljen u siječnju 1992. — Člancima o vojnoj teoriji te vojnoj doktrini i ustroju JNA javljao se u beogradskim periodicima Vojno delo (1955, 1958–59, 1961, 1973, 1976, 1978, 1981), Odbrana i zaštita (1972–73, 1976–78), Vojni glasnik (1972, 1982), Narodna armija (1975), Borba (1977), Međunarodna politika (1977) i Vojno-politički informator (1985). Autor memoarskoga djela Moje viđenje raspada (Beograd 1993) o posljednjim godinama SFRJ.