KALOGJERA, Nikica

KALOGJERA, Nikica (Niko), skladatelj, dirigent i aranžer (Beograd, 19. V. 1930). Sin publicista Nike. U Zagrebu završio gimnaziju 1948. i diplomirao 1962. na Medicinskom fakultetu. Nastupao od 1947. kao pijanist u ansamblima zabavne glazbe, a 1952. osnovao i vodio Plesni ansambl i vokalni sekstet Nikice Kalogjere. Od 1953. do umirovljenja 1990. zaposlen na Radio-Zagrebu, isprva kao pijanist i dirigent Plesnoga orkestra, a poslije i kao aranžer i urednik producent u glazbenom programu RTV. God. 1992–98. šef je dirigent Plesnoga i Revijalnoga orkestra Glazbene proizvodnje HRT. Bio je ravnatelj zabavnoglazbenih festivala (Zagreb, Split, Zlatni delfin u Poreču), od 1957. glazbeni voditelj i jedan od pokretača priredbe Prvi pljesak u zagrebačkom Varijeteu te 1996–97. serije emisija Pljesak, molim na HRT. Od 1952, kada je snimio prvu ploču kao dirigent i aranžer (pjeva I. Robić, Jugoton), te od 1960, kada je skladao prvu popijevku Znamo mi (I. nagrada na zagrebačkom Dječjem festivalu), jedan je od najistaknutijih skladatelja i aranžera zabavne glazbe u nas. Skladao je više od 500 pjesama koje su sve snimljene na LP ploče (1960–70. za Jugoton 15 »zlatnih« i 22 »srebrne«), kasete i CD. U povodu 50. obljetnice njegova djelovanja objavljeni su CD Godine nisu važne. 50 pjesama (Croatia Records, 2002) i Instrumentalne skladbe Nikice Kalogjere (Orfej HRT, 2003). Mnoge njegove zabavne popijevke stekle su trajnu popularnost: Negdje, Veslaj, veslaj, Nono, dobri moj nono, Adio, Svatko mora imat nekog, Obećanje, Vratija se Šime, Maškare, Sviraj mi, sviraj, Ljutit će se moja majka, Tvoja barka mala, Marija Elena, Muzika i ti, Godine nisu važne, Ćao, Reci, ljubavi, Moje suze, Mi smo dečki, Jesi videl, Kaj nam pak moreju, Sinjski alkari, Ćakule, Ludo more, Nima Splita do Splita, Ljubljanski zvon i Serbus, Zagreb moj. Tematski i melodijski dijelom su inspirirane melosom Hrvatskoga zagorja i Slavonije, a posebice melosom Dalmacije, kojim se, radi stvaranja prepoznatljiva stila hrvatske zabavne glazbe, K. služio u formiranju vlastitoga (u Europi poznat kao Adria Sound). Na domaćim festivalima zabavne glazbe osvojio je mnogobrojne prve nagrade (Split, Zagreb, Opatija, Krapina, Požega), a na stranim festivalima 30 nagrada, od kojih osam Grand prixa (Rio de Janeiro, Tokyo, Dresden, Viña del Mar, Malaga, Bratislava, Atena). Stekao je popularnost i u inozemstvu, gdje su snimljene mnoge njegove pjesme (Čibu-čiba proglašena je pobjednicom međunarodnoga sajma diskografije u Cannesu MIDEM 1970) te njihove instrumentalne inačice. Istaknuo se i kao aranžer pjesama drugih skladatelja, a aranžirao je i dio repertoara za orkestar HV, kojemu je jedan od utemeljitelja 1991. Djelovao je i na području filmske i scenske glazbe. Skladao glazbu za više od 100 radijskih i TV drama, glazbu za igrane filmove Lito vilovito, Čovik od svita, Goli čovik, Kapetan Mikula Mali (sve O. Gluščević, 1964, 1965, 1968, 1974), Bitka na Neretvi, koračnica »Neretva« (V. Bulajić, 1969), Put u raj (M. Fanelli, 1970), Lov na jelene (F. Hadžić, 1972), za dokumentarne filmove Zavičaj od sunca i Obala probuđena suncem (F. Vodopivec, 1970) i dječju TV seriju Dvadeset slavnih (I. Kušan i T. Globočnik, 1969). Skladatelj je scenske glazbe za predstave zagrebačkoga HNK Ranjena ptica (M. Matković, 1966), Građanin plemić (Molière, 1966) i Balade Petrice Kerempuha (M. Krleža, 1969) te za predstave za djecu Dvanaest mjeseci (S. J. Maršak, 1964) u Dubrovniku, Bajka o maslačku (Sunčana Škrinjarić, 1967) i Blago kapetana Parangala (M. Matošec, 1972) u Zagrebu. Dobio nagrade za životno djelo Hrvatskoga društva skladatelja na »Zagrebfestu« 1995, Splitskoga festivala zabavne glazbe 1996. i »Porin« 2001.