KAMENAROVIĆ, Ćiro

traži dalje ...

KAMENAROVIĆ, Ćiro (Kamenarovitch; Ćiril, Cyr, Cyril), političar i gospodarstvenik (Marseille, 21. V. 1879 — Danilovgrad, II? 1944). U Istanbulu završio licej Galatasaraj, u Parizu pravni studij. Od 1900. tajnik ministarstva financija Kneževine Crne Gore i kneza Nikole I. Petrovića Njegoša, od 1907. radio u tršćanskoj Jadranskoj banci, kreditno poslovanje koje je 1909. proširio na Crnu Goru (1911. imenovan prokuristom njezine podružnice u Ljubljani, 1912. prvim podravnateljem). God. 1912. u Trstu je među osnivačima društva »Agrumarie« za uvoz naranča iz Španjolske. U proljeće 1915. u Londonu pristupio Jugoslavenskomu odboru; poslan u Niš da u suradnji sa srpskim oblastima osnuje samostalne jugoslavenske dobrovoljačke postrojbe, ne uspjevši, napustio Odbor. Potkraj te godine kao član Britanske jadranske misije boravio u Albaniji, potom služio u crnogorskoj vojsci. Nakon njezina poraza 1916. bio neko vrijeme u Parizu načelnik u ministarstvu unutarnjih poslova Kraljevine Crne Gore. Nakon I. svjetskoga rata, za nejasnih odnosa među bivšim podružnicama Jadranske banke (Banca Adriatica u Trstu, Adriatische Bank u Beču te Jadranska banka u Ljubljani i Zagrebu, odn. Beogradu), na položaju glavnoga ravnatelja pogodovao beogradskoj, koja je naposljetku – spojivši se 1924. na njegov poticaj s Podunavskim trgovačkim akcionarskim društvom u Jadransko-podunavsku banku – jedina nastavila raditi (zbog sumnje u zloporabe potkraj te godine pritvoren u Trstu). Povukavši se u Dobrotu, osnovao je poduzeće »Boka«, a 1938. postao gradonačelnikom Kotora. Nakon što je 1943. pušten iz talijanskoga zatočeništva, prešao u Crnu Goru, gdje su ga ubili četnici P. Đurišića. Već je u listu Les actualités diplomatiques et coloniales (Pariz 1906) promicao preustroj Austro-Ugarske Monarhije u »dobrovoljnu federaciju slobodnih nacija«, a slijedom osobnih iskustava velikosrpsku politiku N. Pašića, napose prema Crnoj Gori, osudio u brošurama Lettre ouverte (Pariz s. a.), glavninu koje čini otvoreno pismo francuskomu ministru vanjskih poslova S. Pichonu iz prosinca 1917, Un compte rendu (Pariz 1918), te – braneći se od optužba da je bio austrijski agent – Klevete i historijske neistine u knjizi Milana Đ. Nedića, armijskog đenerala: »Srpska vojska na albanskoj Golgoti« (Kotor 1938). Na napadaje u doba prijepora oko Jadranske banke (najviše u ljubljanskim novinama Jutro, 1923) reagirao je u periodicima Jugoslavija (Ljubljana 1922), Samouprava (Gornja Radgona 1922) i Slobodna tribuna (1922) te brošurama A proposito di un opuscolo del Sig. Leopoldo Feiner intitolato: Il dissesto della Banca Adriatica (Trst 1925) i Slom Banke Adriatike. Moja odgovornost i moj zatvor (Beograd 1925; tal. izd. Trst 1925). Korespondencija s I. F. Lupisom Vukićem u svezi s Nedićevom knjigom čuva se u NSK.

LIT.: T. Schlegel: Afera Jadranske banke. Riječ, 3(1922) 14. VIII, str. 1. — K.: Kamenarović redivivus! Bankarstvo, 2(1925) 11, str. 579–582. — Lj. S. Kosier: Ćiro Kamenarović. Ibid., 3(1926) 5, str. 233–235. — B. Vošnjak: U borbi za ujedinjenu narodnu državu. Ljubljana—Beograd—Zagreb 1928. — R. J. Dragićević (R. D.): Ć. Kamenarović, Klevete i historijske neistine. Zapisi (Cetinje), 12(1939) XXI/1, str. 64. — B. Krizman: Ustaše i Treći Reich, 2. Zagreb 1983. — M. D. Pejović: O školovanju crnogorskih đaka u Carigradu krajem XIX i početkom XX vijeka. Istorijski zapisi (Titograd), 39(1986) 1/2, str. 181. — Lj. Antić: Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918. Zagreb 1987. — M. Pahor: Jadranska banka v Trstu. Trst 1996. — M. Kolar-Dimitrijević: Kratak pregled povijesti tršćanske Jadranske banke i njezin utjecaj na razvoj hrvatskog gospodarstva od 1905. do 1941. godine. U: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.–1943.). Zagreb 2001, 570, 572–573, 577–580, 583–584, 586, 588–589.
 
Dino Mujadžević (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KAMENAROVIĆ, Ćiro. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9514>.