KAPETANOVIĆ LJUBUŠAK, Mehmed-beg

KAPETANOVIĆ LJUBUŠAK, Mehmed-beg, političar, publicist, skupljač narodnih umotvora (Vitina kraj Ljubuškoga, 19. XII. 1839 — Sarajevo, 29. VII. 1902). Mekteb i ruždiju polazio u Mostaru, a medresu u Ljubuškom. Naučio je turski, perzijski i arapski jezik. Članom kotarskoga vijeća u Ljubuškom postao 1862, potom sudjelovao u borbama na bosansko-crnogorskoj granici. God. 1865. imenovan je kajmakamom u Stocu, a 1867. u Ljubuškom. Za putovanja po Europi i Turskom Carstvu bio je izvan službe 1869–71. Nakon povratka ponovo je kajmakam u Stocu 1871–74, kratko u Foči 1874. i potom u Trebinju. Na toj dužnosti odigrao je 1875. znatnu ulogu u smirivanju pobune seljaka oko Gabele i Metkovića. Preselio se 1875. u Sarajevo, gdje je 1876. imenovan članom Velike komisije koja je radila na reformama u Bosni. Sljedeće godine je došao na čelo sarajevske općine i postao članom uspostavljenoga parlamenta u Carigradu. Nepotrebnim je držao suprotstavljanje austro-ugarskoj okupaciji BiH 1878, te se preko Hercegovine sklonio u Makarsku. Nakon smirivanja stanja, prema preporuci podmaršala S. Jovanovića, vratio se u Sarajevo. Ubrzo je, prihvativši austro-ugarsku vlast i uključivši se u javni život, bio u Beču i Budimpešti kao član bosanske delegacije koja je izrazila zahvalnost kralju Franji Josipu I. za okupaciju. God. 1883. imenovan je članom Komisije za provedbu zakona i naredaba, zatim je postao članom vakufskoga povjerenstva i Komisije za izdavanje tapija na šumska zemljišta. Za člana Gradskoga vijeća Sarajeva stalno je biran od 1884, a sarajevski je gradonačelnik bio od 1893. do 1899, kada se zbog bolesti povukao s dužnosti. Bio je također vladin savjetnik. Osnivač je i vlasnik lista Bošnjak (izlazio 1892–1910), koji je na prijelomu XIX/XX. st. promicao ideju bosanske nacije. Surađivao u periodicima Narodni list (1886), Glas Hercegovca (1888–89), Narodne novine (1888), Glasnik jugoslavenskih franjevaca (1889), Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH (1889, 1894), Srpski dnevnik (Budimpešta 1889), Bošnjak (1891–94, 1896), Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Beč 1893, 1896), Sarajevski list (1894), Tjednik bjelovarsko-križevački (1896–97), Carigradski glasnik (1899), Golub (Sombor 1899–1900) i Die Drau (1907). Bavio se skupljanjem narodnih pjesama i poslovica. Zbog odanosti austro-ugarskoj vlasti, ona mu je, jedinome bosanskom begu, priznala pravo na naslov s dodatkom »von Vitina«.