Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KARAGIĆ, Antun, pučki dramatičar i kazališni djelatnik (Gara, 2. VI. 1913 — Pečuh, 12. XII. 1966). Završio četverogodišnju pučku školu na mađarskom jeziku u Gari te nakon očeve smrti preuzeo upravljanje velikim obiteljskim gospodarstvom. God. 1941. uhićen je i interniran, 1942. kao emigrant u Zagrebu polazi tečaj za redatelje kazališnih dobrovoljaca u organizaciji HNK. Svršetak rata dočekuje među vojvođanskim partizanima, potom živi u Mađarskoj; od 1949. deset godina zatočen u staljinističkom logoru u Recsku kraj Paráda. Odgojen na bunjevačkoj ikavici, obrazovao se čitanjem hrvatskih knjiga, napose izdanja zagrebačkoga Društva sv. Jeronima, kojega je bio povjerenik. U Gari 1930. utemeljio Društvo bunjevačkih kazališnih dobrovoljaca, koje je prvi put nastupilo 1931 (I. Petreš, Dva bila gavrana). Za potrebe kazališnih amatera prvotno prevodio s mađarskoga (Á. Berczik, Gospođica seljakinja), potom pisao dramske tekstove s motivima bunjevačkoga sela, režirao ih i o svojem trošku scenografski i kostimografski opremao za pozornicu. U kalendaru Danica (Budimpešta) objavio veselu igru Zaručnici (1937) i igrokaz Zloba (1941), a u nakladi garskoga Društva igrokaze Svijest i Šepa 1943 (izvedeni 1940; nagrada na natjecanju Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca 1942. u Zagrebu) te Kasina, Katica, Rastatkinja i Ženina ljubomornost (svi 1944). Izvođeni, ali za autorova života neobjavljeni ostali su Anka Berićeva, Bogataševa sluškinja, Gospojica Zorka, Odjednom se razboljela i Pošteni varalica. Spretnim vođenjem dramske radnje K. uspijeva poučiti, duhovitim dijalozima zabaviti. Likove oblikuje kao prepoznatljive tipove, bez izgrađivanja osobnih značajka. Piše mješavinom bunjevačke ikavice i hrvatskoga standarda. O kazališnom amaterizmu, kao jedinom obliku hrvatske prosvjete u Mađarskoj, pisao u Subotičkim novinama (Seosko kazalište Bunjevaca – Hrvata u Mađarskoj, 1940) i u budimpeštanskom kalendaru Danica (Položaj diletantskog pozorišta Bunjevaca u Mađarskoj, 1940). Uoči uhićenja 1949. u pismu ministru prosvjete predlagao osnutak stalnoga južnoslavenskoga kazališta u Baji. U poraću zakratko nastavlja kulturno-prosvjetnu djelatnost, piše igrokaze o sudbinama seljaka za dvaju totalitarnih režima ili o novoj vladajućoj klasi (Iznenađenje, 1946; Općinski načelnik i Švajcarka, 1947; Faun, 1966), koji se ne izvode i ne objavljuju. U pripovjednoj prozi protkanoj naturalističkim elementima tematski je vezan uz isto podneblje i mentalitet kao i u dramskim tekstovima. Pripovijetke su mu objavljene u knjizi sabranih djela Kazališni komadi i novele (2003). Prvo profesionalno Hrvatsko kazalište osnovano 1992. u Pečuhu u povodu 80. obljetnice njegova rođenja izvodi Rastatkinju (1993), potom Katicu (1995). Karagićeva rukopisna ostavština pohranjena je u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta HAZU i u NSK u Zagrebu.

DJELA: Svijest. Šepa. Gara 1943. — Katica. Kasina. Gara 1944. — Rastatkinja. Ženina ljubomornost. Gara 1944. — Kazališni komadi i novele. Pečuh—Budimpešta 2003.
 
LIT.: Antun Karagić. Klasje naših ravni, 6(1944) 1/2, str. 158. — I. Kujundžić (Krešimir Bunić): Hrvatski pisci iz Bajskog trokuta. Subotička Danica (kalendar), 63(1946) str. 38–45. — Isti: Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata. Subotica 1946. — Isti: Bunjevačko-šokačka bibliografija. Rad JAZU, 1969, br. 355. — J. Lončarević: Ante Karagić, hrvatski književnik iz Bajskog trokuta u Mađarskoj. Marulić, 13(1980) 1, str. 33–45. — S. Krpan: Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju. Budapest 1991, 183–191. — D. Foretić: Sjećanje na velikog rodoljuba. Vjesnik, 54(1993) 10. IV, str. 53. — S. Blažetin: Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas. Osijek 1998. — D. Šokčević: Osvajanje kazališta. 10 godina Hrvatskog kazališta u Pečuhu. Pečuh 2002. — Đ. Franković (Urednik): Pisac kazališnih komada i novela Antun Karagić. U: A. Karagić, Kazališni komadi i novele. Pečuh—Budimpešta 2003, 5–10. — Đ. Vidmarović: Veličina i tragedija Antuna Karagića. Klasje naših ravni (Subotica), 9(2004) 5/6, str. 79–82. — S. Vulić: Bunjevačkohrvatski pisac Antun Karagić i njegovo djelo u kontekstu hrvatske književnosti. Nova Istra, 10(2005) 2, str. 165–171.
 
Jasna Ivančić (2009)