KOLANDER, Vatroslav, skladatelj, orguljaš i glazbeni pedagog (Varaždin, 31. V. 1848 — Zagreb, 17. IV. 1912). Gimnaziju započeo u Varaždinu, gdje je učio orgulje u Franje Hedjeka i gitaru u I. Padovca, a završio u zagrebačkom Nadbiskupskom liceju 1867, potom do 1871. studirao na Bogoslovnom fakultetu. Za studija sudjelovao u radu Glazbenoga pjevačkoga društva »Vijenac« (1870–71. predsjednik) i počeo skladati (Litanije lauretanske u As-duru, Misa za muški zbor). Zbog bolesti odustao je od svećeničkoga poziva i posvetio se glazbi. God. 1872. predavao pjevanje u varaždinskoj gimnaziji i svirao orgulje u crkvama, potom do 1874. studirao na Orguljaškoj školi u Pragu, kompoziciju i instrumentaciju u F. Z. Skuherskoga, harmoniju u F. Blažeka, orgulje u A. Průche i privatno u O. Smolíka te glasovir u T. Prokscha. Studij je nastavio (posredovanjem G. Hillepranda von Prandaua) 1874–75. na bečkom Konzervatoriju, kompoziciju u F. Krenna. Vrativši se u Zagreb, postao 1875. orguljašem prvostolnice i na toj dužnosti ostao do kraja života. Usporedno je od 1876. bio profesor glasovira u školi HGZ te od 1881. u vlastitoj »teoretičko-praktičnoj« glasovirskoj školi, a poučavao je i u Nadbiskupskom liceju, Plemićkom konviktu te u samostanima franjevaca i sestara milosrdnica. Bio je jedan od začetnika cecilijanskoga pokreta u Hrvatskoj i od 1906. prvi potpredsjednik Cecilijina društva; u časopisu Sv. Cecilija objavio napis O orguljama i orguljanju (1911). Kao orguljaš stekao je ugled virtuoznim, umjetnički dotjeranim izvedbama orguljske glazbe i maštovitim improvizacijama, a kao koncertni pijanist interpretacijama skladba F. Liszta. Skladao je oko 130, pretežno crkvenih skladba za instrumentalne i vokalne sastave. Najvrjednije su mu one za orgulje, među kojima Velika fantazija u c-molu, Pastoralna fantazija u D-duru, Praeludium i fuga u D-duru i u G-duru, Pastoralni praeludium i fuga u g-molu, Dvije fugete i 11 Praeludija. Odlikuju se vještom kontrapunktskom razradbom tema, modernim harmonijama, čvrstim, zaokruženim obličjem i širokim rasponom orguljskih zvučnih boja. Harmonijski su zanimljive i glasovirske skladbe Elegija, Elegijska poputnica, Mali preludij, Pjesma bez riječi te Uspomena na Ondrička za violinu i glasovir. U crkvenim je skladbama sklon polifonomu vođenju glasova, poglavito u Misi u C-duru za mješoviti zbor i orgulje i u trima misama za muški zbor i orgulje (Missa pastoralis). Skladao je i mnogobrojne antifone, himne, ofertorije, a izdvajaju se Domine, Domine Deus in simplicitate cordis za tenor i bariton solo, muški zbor i orgulje, Haec dies, quam fecit Dominus za mješoviti zbor i orgulje, O quam suavis est, Domine za bas solo, muški zbor i orgulje, Te Deum laudamus i Terra tremuit za muški zbor i orgulje, Miserere, Salve Regina, Svemožni Bože i Vexilla regis za muški zbor. Svjetovne skladbe za muški ili mješoviti zbor postale su dijelom repertoara pjevačkih društava, osobito Jesenska (snimljeno na CD Glazbena škrinjica, 3, Profil Internacional, 2002), Lahku noć, Lišće, Majci, Pjevajmo, Putnik, Pušku na klin, Svibanj, Večernja, Zima, Želja za domovinom. Većina ih je ostala u rukopisu (pohranjeno u njegovoj ostavštini u HPM te dijelom u arhivu »Vijenca«), a nekoliko ih je objavljeno u glazbenim prilozima časopisa Gusle (1892) i Sv. Cecilija (1908, 1910), u zbirkama i pjesmaricama Bisernica. Sbirka popievaka za četiri mužka grla, 1–2 (1874–1886), Milovanka (1885), Vienac hrvatskih pjesama (1894), Album hrvatskih pjesama, 1, 3 (1900), Pjevanka za djecu pučkih škola (1904), Pjesmarica za učenice više djevojačke škole (1910), Hrvatski crkveni kantual (1934), Hrvatska crkvena pjesmarica Dječačkog sjemeništa (1938) i Muški zborovi, 1 (1972), tiskanima u Zagrebu, te Pjesme iz Varaždina i okolice (Varaždin 1981) i Zbirka pjesama, 1 (Pula 2004). S K. Kindleinom sastavio je i uredio Pjevnik. Kantuale crkvenih popievaka (Zagreb 1895), u kojem je uz vlastite i tuđe skladbe (F. Dugan st., V. Klaić, F. Pintarić, P. Štoos, I. Zajc) objelodanio i obradbe pučkih crkvenih napjeva.
LIT.: H. Hirschl (H-l.): Concert. Agramer Zeitung, 51(1876) br. 141. — (Osvrti na Pjevnik): Vrhbosna, 9(1895) 16, str. 256. — (M. K-k.), Obzor, 36(1895) 13. IX, str. 3. — (Župnik iz vana.), Ibid., 7. IX, str. 3. — I. Steiner Orlobranski: Nešto o crkvenoj glazbi. Pobratim, 9(1898–99) 5, str. 115–116. — M. Zjalić: Glazbeno pjevačko društvo »Vijenac« u zagrebačkom sjemeništu. Zagreb 1906, 46, 48, 51–52. — O-ić.: Glasovirska učiona prof. Kolandera. Ustavnost, 1(1908) 121, str. 6–7. — Z. Kolander (K.): Profesor Vatroslav Kolander. Sv. Cecilija, 4(1910) 8/9, str. 60–62; 10/11, str. 76–78; 12, str. 94–97. — (Nekrolozi): F. Dugan, Ibid., 6(1912) 5/6, str. 45–46; 7/8, str. 63–65. — K-a-ć., Hrvatske novosti, 4(1912) 1125, str. 2. — M. Zjalić (M. Z.), Sv. Cecilija, 6(1912) 5/6, str. 59. — V. Novak: Nekolike općenite opaske o zagrebačkim crkvenim zborovima. Ibid., 8(1914) 6, str. 93–95. — M. Zjalić: Uglazbljene Preradovićeve pjesme. Samoborski list, 13(1918) 6, str. 1–2. — Gambrl.: Prof. Vatroslav Kolander. Zagreb, 1(1933) 2, str. 4–5. — K. Filić: Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972. — Z. Weber: Kolander, Vatroslav. U: Gimnazija – SC »Gabriel Santo« 1636–1986. Varaždin 1986, 300. — L. Konfic: Plan projekta digitalizacije ostavštine Vatroslava Kolandera (s popisom skladba; diplomski rad). Filozofski fakultet u Zagrebu, 2008.
Ivona Ajanović-Malinar i Joško Barić (2009)
