Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOLETIĆ, Matija, radijski redatelj (Selnica kraj Marije Bistrice, 25. X. 1917 — Zagreb, 27. I. 1999). Brat pedagoga Marijana. U Zagrebu maturirao 1936, studirao na Filozofskom fakultetu 1936–41. te od 1951. na ADU na kojoj je diplomirao režiju 1955. Od 1943. spiker na Državnoj krugovalnoj postaji Zagreb, od 1945. na Radio-Zagrebu, gdje je 1947. bio izvjestitelj te do umirovljenja 1980. redatelj. Režirao je nekoliko stotina radijskih drama, reportaža i drugih emisija, od kojih kritika mnoge drži vrhunskim dometima hrvatskoga radiofonskoga stvaralaštva. Među najzapaženijima su režije radijskih adaptacija dramskih i proznih tekstova M. Krleže: Hrvatska rapsodija (1955, diplomska režija na ADU), koja je velikim brojem izvođača i pokazivanjem mogućnosti radijskoga medija u predstavljanju akustičkoga bogatstva teksta označila prekretnicu u realizaciji Krležinih djela na radiju, potom Kristofor Kolumbo (1956), Kraljevo (1961), Tri domobrana (1963), Finale (adaptacija proze iz Hrvatskoga boga Marsa), Vražji otok, Slučaj Valenta Žganca, Maskerata (sve 1966), Golgota (1967), Michelangelo Buonarroti (1974), Saloma (1978). Također je, s I. Hetrichom, 1948. režirao prvu hrvatsku radijsku dramu dijelom snimanu izvan studija (Pobjednici B. Čirskova). Zapaženo je režirao i radijske adaptacije R. Marinkovića (Albatros, Glorija, Kiklop, Benito Floda von Reltih, sve 1966) i M. Begovića (Kvartet, 1966), praizvedbe radijskih drama I. Slamniga (Carev urar, 1964) i A. Šoljana (Galilejevo uzašašće, 1966) te adaptacije djela stranih autora (W. Shakespeare, S. Beckett, B. Brecht, G. Büchner, A. Camus). Na Javnoj sceni Dramskoga studija RTV Zagreb postavio je djela Strašno je znati S. Novaka (1962) i Tu sem S. Tomašića (1965). Između 1967. i 1972. režirao je i radiofonske adaptacije priča za djecu i bajka J. i W. Grimma (Crvenkapica, Četiri godišnja doba, Ivica i Marica, Pepeljuga, Snjeguljica, Trnoružica, Vuk i sedam kozlića), C. Perraulta (Mačak u čizmama), Ivane Brlić-Mažuranić (Ribar Palunko i njegova žena, Šuma Striborova) i Sunčane Škrinjarić (Plesna haljina žutog maslačka, Nezadovoljna bubamara), koje su izdavane na gramofonskim pločama, audiokasetama i CD. Prema romanu Pčelica Maja W. Bonselsa napisao je libreto za istoimenu opernu bajku B. Bjelinskoga (1963). Oglede o radijskoj dramskoj režiji i radiofonskoj tematici objavljivao u časopisima Radio Zagreb, Rijeka, Osijek, Dubrovnik (1948), Radio i TV problemi (1958), Kolo (1966), Republika (1978). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za režiju radijske drame Nocturno B. Tammuza (1961).

LIT.: B. Popović: Krležina Hrvatska rapsodija. Uz zagrebačku radio-izvedbu. Krugovi, 4(1955) 6, str. 446. — V. Kurbel: Visoki domet. Vjesnik, 23(1962) 28. XII, str. 4. — Lj. Krelius: U znaku domaćih autora. Ibid., 24(1963) 26. III, str. 9. — T. Sabljak: Carev urar. Telegram, 5(1964) 9. X, str. 8. — B. Donat(b. d.): Marinkovićev skalpel. Ibid., 7(1966) 1. IV, str. 7. — Isti: Perfektno i autentično. Ibid., 29. IV, str. 7. — V. Tenžera: Verbalna eksplozija ličnosti. Vjesnik, 27(1967) 10. VI, str. 7. — Isti: Ispravljanje krivice. Ibid., 1. VIII, str. 7. — Č. Prica: Stvarnost i iluzija. Zagreb 1987. — N. Vončina: Hrvatska radio-drama do 1957. Zagreb 1988, 232–234, 280–281. — Isti: Doba raznolikosti. Zagreb 1996. — Portret umjetnika u drami – II. Zagreb 1996, 25–35. — N. Vončina: Dvanaest prevratnih godina 1941.–1953. Zagreb 1997. — M. Grgičević: Umjetnik radija. Večernji list, 43(1999) 1. II, str. 16. — N. Vončina: RTV Zagreb 1959.–1964. Zagreb 2001. — M. Marotti: Novostvorena glumačka osobnost. Zagreb 2003, 156–157.
 
Nikola Vončina (2009)