KOLUNIĆ, Broz (Kacitić, Ambroz), glagoljaški pisac (Dubovik, Lika, ? — ?). Iz dobro očuvana kolofona glagoljskoga rukopisa, po njem nazvana Kolunićev zbornik (Arhiv HAZU, sign. III a 51), što ga je 1486. za plaću prepisao u kući naručitelja gatanskoga vikara Leonarda u Knežoj Vasi kraj Otočca, saznaje se da je bio žakan i da potječe od Kacitića iz roda Kolunić u Bužanskoj županiji (I se k’nige i siju rubriku pisahъ ê Brozъ žakanъ, budući v redu e(van)j(e)lskomъ, z’ Bužanъ ot Kacitićъ z Dubovika, plemenemъ Kolunićъ, komu esu grisi bogatstvo, grobъ otočačstvo, zemla mati. I pisah v istinu te k’nige počtovanu mužu g(ospo)d(i)nu Levnardu, vikaru gatanskomu, v nega hiži sidi (!) a za moju plaću). U kolofonu je i njegova poznata rečenica: »I ošće vasъ molimъ, gospodo redov’nici i žakni, da se spomenete na prit’ču ovu da e knjigamъ teško priti i gdo knige poč’tue da e knigami poč’tovanъ.« Kodeks danas ima 146 folija od pergamenta i papira, ispisanih ustavnom glagoljicom XV. st. Jezik mu je čakavski, prožet crkvenoslavenskim oblicima i ponekim kajkavizmom te latinizmima i talijanizmima. Sastoji se od Korizmenjaka ili Kvarezimala, koji pisac naziva Knige svetago Brnardina, i Traktata o sedam smrtnih grijeha. Korizmenjak, na početku znatno okrnjen, sadržava zbirku korizmenih propovijedi; vrlo je blizak Kvarezimalu Š. Grebla iz 1498 (NSK, sign. R 4002) i Korizmenjaku iz XV/XVI. st. (Arhiv HAZU, sign. III a 19), te im je predložak vjerojatno zajednički (V. Štefanić). Traktat o sedam smrtnih grijeha, koji se nalazi i u glagoljskom Ivančićevu zborniku iz XIV/XV. st. (samostan franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu) te u nizu glagoljskih fragmenata, djelomičan je prijevod, najvjerojatnije s talijanskoga, popularne francuske srednjovjekovne moralne rasprave Somme le roi Laurenta d’Orléansa. Kolunićev zbornik latinicom je objavio M. Valjavec u Djelima JAZU (1892, 12). Prema Z. Kulundžiću, Kolunićevo ime nalazi se i u slijepom tisku prve hrvatske knjige, Misala po zakonu rimskoga dvora (1483), te se pretpostavlja da je bio ili slagar i tiskar ili redaktor i korektor. God. 1505. u Rabu je imenovan javnim bilježnikom (DA u Zadru, Rapski arhiv, kutija 6).
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Rukopisi hrvatski u knjižnici Ivana Kukuljevića Sakcinskoga u Zagrebu. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1859, 5, str. 166–167. — I. Milčetić: Hrvatska glagoljska bibliografija. Starine, 1911, 33, str. 325–327. — R. Strohal: Knjige sv. Brnardina u hrv. glagolskoj literaturi. Kršćanska škola, (14)15(1911) 22, str. 344–346; 23, str. 361–365; 24, str. 383–388. — Isti: Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb 1915, 210–212. — V. Klaić: Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 15(1928) str. 1–12. — P. Kolendić: »Somme le roi« kod naših glagoljaša. Južni pregled (Skopje), 9(1935) 11, str. 396–400. — Z. Kulundžić: Kosinj, kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb 1960, 9, 68–79, 86–91. — V. Štefanić: Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb 1960. — Isti: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, 1. Zagreb 1969, str. 218–219; 2. 1970, str. 15–18. — J. Derossi: Korizmenjak Broza Kolunića i Misal 1483. Marulić, 8(1975) 1, str. 26–34. — S. Damjanović: Slogotvorni r i l u Korizmenjaku Kolunićeva zbornika. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 15(1977) str. 43–50. — Isti: Refleksi jata u Korizmenjaku Kolunićeva zbornika. Ibid., 16(1979) str. 13–31. — P. Runje: Tragom stare ličke povijesti. Ogulin 2001, 52, 123–126. — J. Reinhart: Tekstološke primjedbe uz hrvatskoglagoljski prijevod rasprave o sedam smrtnih grijeha. Drugi Hercigonjin zbornik. Zagreb 2005, 355–366. — M. Šimić: Leksik Traktata o sedam smrtnih grijeha u Ivančićevu i Kolunićevu zborniku. Ibid., str. 397–410.
Ivanka Petrović (2009)
