Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KATIČIĆ, Natko, pravnik (Bihać, 12. I. 1901 — Zagreb, 10. VII. 1983). U Zagrebu maturirao 1918. u klasičnoj gimnaziji, diplomirao 1922. i doktorirao rigorozom 1923. na Pravnom fakultetu. Odvjetnički vježbenik bio u Bihaću i Zagrebu, gdje je 1924–25. prislušnik pri Državnom tužiteljstvu i Kotarskom sudu, potom tajnički pristav Banskoga stola. Od 1927. bavio se odvjetništvom; uz I. Politea 1946. branitelj nadbiskupa A. Stepinca. God. 1956. izabran za redovitoga profesora međunarodnoga privatnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na kojem je radio do umirovljenja 1971. Držao predavanja na više domaćih i inozemnih pravnih fakulteta i instituta (Max-Planck-Institut u Hamburgu, Akademija za međunarodno pravo u Hagu). U početku je proučavao navlastito opću teoriju prava te se u opsežnijim radovima kritički osvrnuo na doktrinu H. Kelsena, začetnika normativističke čiste teorije prava, i obradio relaciju između organa i norme, tj. odnose sila u pravnom poretku (Pravo i država. Rad JAZU, 1928, 235; Organ i norma. Ibid., 1938, 265). U Jadranskom institutu JAZU nakon II. svjetskoga rata bavio se i pomorskim pravom; radom Ugovori o iskorišćivanju brodova na moru – pravni značaj i podjela (zbornik Ugovori o iskorišćivanju brodova na moru. Zagreb 1951) pridonio njegovoj kodifikaciji. Zanimao se i za međunarodno pravo mora te u knjizi More i vlast obalne države (Zagreb 1953) pregledno prikazao razvoj državne vlasti na moru od tzv. Kimonova (Kalijina) mira 449/448. prije Krista do Haške konferencije za kodifikaciju međunarodnoga prava 1930. Sudjelovao kao član jugoslavenske delegacije u međunarodnoj kodifikaciji prava mora na konferencijama UN za pravo mora u Ženevi 1958. i 1960. Pri Međunarodnoj agenciji UN za atomsku energiju u Beču bio je 1961–62. član stalne radne skupine za ograničenje odlaganja radioaktivnoga otpada u more i 1963. kao delegat jugoslavenske vlade imao udjela u stvaranju nacrta konvencije o pružanju pomoći u slučaju atomskih nezgoda. Najsustavnije se bavio međunarodnim privatnim pravom te mu je, polazeći od svojih istraživanja i spoznaja iz filozofije i teorije prava, proširio pojam i opseg. Stajalište kako se privatnopravne situacije s međunarodnim obilježjem ne rješavaju samo metodom kolizijskih pravila, već i pravilima izravne primjene te posebnim materijalnim pravilima, obrazložio je i razradio u predavanjima u Institutu za visoke međunarodne studije Sveučilišta u Parizu 1963–64. i u radovima Problem kvalifikacije u arbitražnom sudovanju (Referati. Beograd—Zagreb 1964) i Prolegomena nauci o međunarodnom privatnom pravu (Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1968, 3–4). Kao profesor i direktor Instituta za međunarodno pravo i međunarodne odnose Pravnoga fakulteta u Zagrebu 1965–74. potaknuo je kodifikaciju jugoslavenskoga međunarodnoga privatnoga prava, osnova koje je koncept Teze za Zakon o međunarodnom privatnom pravu i postupku (1967, suautori Ž. Matić i K. Sajko), gotovo u cijelosti pretočen u tekst Zakona o međunarodnom privatnom pravu iz 1982. Slijedio je 1970. Nacrt prijedloga za kodifikaciju međunarodnog porodičnog prava. Katičićeva rješenja našla su recepciju i 1991. te su bila preuzeta u hrvatsko međunarodno privatno pravo. Najposlije je istraživanja usmjerio kibernetičkomu shvaćanju prava, a bio je zaokupljen i hrvatskim pravnim i upravnim nazivljem. Osim skripata, objavio je udžbenike Ogledi o međunarodnom privatnom pravu (Zagreb 1971) i Novi ogledi o međunarodnom privatnom pravu i o procesu prava (Zagreb 1977). Znanstvene i stručne radove, članke, rasprave, prikaze i recenzije objavljivao u zbornicima, časopisima, izdanjima sa savjetovanja i drugim tiskovinama. Bio je suradnik u Hrvatskoj enciklopediji HIBZ-a (1945) i Pomorskoj enciklopediji LZ. Zaslužan je za pokretanje časopisa Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja i Prinosi za poredbeno proučavanje prava i međunarodno privatno pravo (urednik 1968–78). Inicijator je Haško-zagrebačkoga kolokvija o pravu međunarodne trgovine, koji je započeo 1971. u organizaciji zagrebačkoga Pravnoga fakulteta i Instituta T. M. C. Asser iz Haga. Potkraj života zanimao se za dalekoistočne klasične filozofije i pisao o tom. Bio je redoviti član JAZU od 1977, član International Law Association, American Society of International Law, Comité maritime international, Société internationale de législation comparée, Indian Society of International Law. God. 1980. dobio Nagradu »Božidar Adžija« za životno djelo.

LIT.: V. Košćak: (Prikaz knj. More i vlast obalne države). Historijski zbornik, 8(1955) 1/4, str. 223–225. — Natko Katičić. Ljetopis JAZU, 1967–68, 74, str. 306–310. — Ž. Matić: Život i rad profesora Natka Katičića (s bibliografijom). Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 22(1972) 1/2, str. 5–25. — Isti: (Nekrolog). Ibid., 33(1983) 3/4, str. 475–476. — Natko Katičić 1901–1983 (s potpunim popisom radova). Spomenica preminulim akademicima, 1986, br. 34. — K. Sajko: Sjećanje na akademika Natka Katičića. U: Juraj Andrassy – Bertold Eisner – Natko Katičić. Životi i djela (katalog izložbe). Zagreb 2002.
 
Krešimir Sajko (2009)