BADALIĆ, Josip

BADALIĆ, Josip, slavist, književni povjesničar i putopisac (Deanovac, 7. VI 1888). Potječe iz težačke obitelji; sin je Mije i Mare, rođ. Meštrović. Osnovnu školu pohađao je u Križu (1896–1901), klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1901–1905), Slavonskoj Požegi (1905–1907) i Zagrebu (1907–1909). Studirao je klasičnu filologiju i slavistiku u Zagrebu (1909–1911) i Berlinu (1911–1912). Za I svjetskog rata boravio je u Rusiji kao zarobljenik i gimnazijski nastavnik u Zemljansku (1915–1918). Doktorirao je u Zagrebu 1919. disertacijom Temperamenat i karakter kao književno-etičke kategorije (u rukopisu). God. 1920. bio je u Parizu na dopunskim slavističkim studijama. Radio je kao bibliotekar u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (1919–1945), a bio je i ravnatelj Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (1940–1941). Početkom rata dva je mjeseca zatočen u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. God. 1945. osnovao je Katedru ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojoj je predavao do umirovljenja 1959. Poslije je bio gost profesor na stranim sveučilištima: Frankfurt na Majni (1960–1962), Uppsala, Stockholm (1964), Bloomington (1965), Marburg (1965–1966), Hamburg, Münster, Heidelberg (1966), Giessen (1966), Moskva (1975). Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika (1919–1921), predsjednik Društva hrvatskih bibliotekara (1934–1936), potpredsjednik Matice hrvatske (1945–1947), dopisni i redoviti član JAZU (1948–1955), potpredsjednik Međunarodnog komiteta slavista (1958–1968). Od 1919. do 1979. održao je više popularnih i znanstvenih predavanja na narodnim sveučilištima i jugoslavenskim fakultetima te na znanstvenim skupovima. Dobio je nagradu »Božidar Adžija« (1958), zlatnu plaketu J. Dobrovskog Akademije nauka ČSSR na svjetskom kongresu slavista 1968, nagradu za životno djelo SR Hrvatske (1971) te Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom (1978). Počasni je član Slavističkog društva SR Srbije (1979). Badalićeve umjetničke portrete izradili su češki slikar Jan Kojan te Jerolim Miše. — U književnosti se javio pjesmom Ko monah (Luč, 1908, 6–7). Pisao je slavističke književno-kritičke studije, prikaze o ruskim piscima (V. G. B jelinski, D. S. Merežkovski, I. V. Severjanin, L. N. Andrejev, V. J. Brjusov, A. P. Čehov, K. P. Fedin, A. A. Blok, M. Gorki i dr.), zatim filološke i tekstološke studije (prvotisci), komparativne studije (uglavnom hrvatsko-ruske veze) i bibliografske preglede. Književne i znanstvene radove objavio je u publikacijama: Krijes (1909/1910), Vienac (1911, Vijenac 1927), Nova Evropa (1920, 1921, 1937), Savremenik (1921, 1931, 1940), Ljetopis JAZU (1922, 1923, 1953), Narodna starina (1925, 1929), Slavija (Prag 1925, 1929, 1930, 1939, 1947, 1967, 1976), Spomenik SAN (1925, 1927), Izvestija AN SSSR (Moskva 1926, 1956), Hrvatska revija (1928, 1932, 1935), Tolstojev Sbornik Karlovy University (Praha 1930), Revue de littérature comparée (Paris 1937), Ruski arhiv (1937), Slavjane (Moskva 1937, 1957), Alma Mater Croatica (1938/1939), Republika (Zagreb 1945, 1946, 1949, 1976, 1979), Hrvatsko kolo (1946, 1948), Građa za povijest književnosti hrvatske (1949, 1968), Slavistična revija (1950, 1957, 1962, 1969), Zbornik-radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1951, 1953, 1954), Das Antiquariat (Wien 1952), Zeitschrift für slavische Philologie (Leipzig 1952), Letopis Matice srpske (1954), Ricerche slavistiche (Rim 1954), Radovi Slavenskog instituta Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1956, 1958, 1959, 1963, 1976), Riječka revija (1956–1958, 1967), The Slavonic Review (London 1956), Filologija (1957), Južnoslovenski filolog (1958, 1959), Trudy po istorii drevnej russkoj literatury AN SSSR (Moskva 1958), Sbornik AN SSSR (Moskva 1959, 1960, 1966), Umjetnost riječi (1959, 1960, 1962, 1964, 1970, 1977), Zadarska revija (1959), Die Welt der Slaven (Wiesbaden 1960), Radovi Zavoda za slavensku filologiju (1963, 1968), Trudy otdela drevnerusskoj literatury AN SSSR (Moskva 1963, Lenjingrad 1969), Krležin zbornik (1964), Problemy sovremennoj filologii (Moskva 1965), Russko-evropejskie literaturnye svjazi (Moskva 1966), Mogućnosti (1968, 1973), Publications of the Modern Humanities Research Association, Leeds-Cambridge (1970), Beiträge zur Inkunabelkunde (Berlin 1971), Croatica (1972), Oko (1976, 1980) i dr. B. se bavio proučavanjem hrvatskih inkunabula, a pridonio je i povijesti ruske književnosti nalazima i proučavanjem starije ruske drame. Ističu se njegove slavističke studije o Jurju Križaniću (Serta Slavica i memoriam Aloisii Schmaus, München s. a. i Radovi Slavenskog instituta 1958), zatim rasprava o Spomenicima ruske drame XVIII. vijeka u zagrebačkoj sveučilišnoj biblioteci (Ljetopis JAZU 1923, 37, na temelju koje je V. D. Kuzmina napisala studiju Pamjatniki russkoj škol’noj dramy XVIII. veka, Moskva 1968), O transliteraciji ćirilice u latinicu (Ricerche slavistiche, Roma 1973, 17–19). Važnije su mu komparativne studije u kojima od 1932. do naših dana proučava naše veze s ruskom književnošću i kulturom. Poslije ih je objavio u knjizi: Rusko-hrvatske književne studije (1972). B. je autor više stručnih radova iz bibliotekarstva: Hrvatska knjiga u američkim javnim knjižnicama (Nastavni vjesnik, 1938, 46–47), Za naše narodno knjižničarstvo (Prosvjetni život, 1943, 9/11), Knjižnica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u prošlosti i sadašnjosti (Ljetopis JAZU, 1953, 56). Autor je dviju knjiga putopisa. Priredio je za tisak Pjesme Aleksandra Bloka (1927), Rusku liriku od Puškina do naših dana (1939, s N. Fedorovim), Hrvatska svjedočanstva o Rusiji (1945), Ruske pripovjedače (1945), Čitanku iz ruske književnosti, 1–2 (1946, s M. Kravarom), Hrvatsku bibliografiju (1948–1954), Izbor iz Puškina (1949, s G. Krklecom i P. Lastom), Izabrane članke V. G. Bjelinskog (1950), Eseje o Puškinu i Ljermontovu (1950), Zbornik Marka Marulića 1450–1950 (1950, s N. Majnarićem). Bio je urednik Starina (42), Starih pisaca hrvatskih (29, 30, 31), Radova Slavenskog instituta Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1–3, (s J. Hammom i Lj. Jonkeom, 1956–1959) i dr. Prevodio je s ruskog djela Čehova, Bloka, V. Majakovskog, Fedina, Brjusova, S. A. Jesenjina, Severjanina, N. S. Tihonova, I. G. Erenburga, N. A. Njekrasova, M. J. Ljermontova, te Spjev o vojnom pohodu Igorovu. Pojedine studije su mu prevedene na ruski, njemački, talijanski, francuski, slovački. U Moskvi mu je izišla knjiga prevedenih studija Russkie pisateli v Jugoslavii (1966).