KESTERČANEK, Fran Žaver

KESTERČANEK, Fran Žaver (Franjo Xaver), šumarstvenik (Zagreb, 14. IX. 1856 — Zagreb, 21. VIII. 1915). Završivši u Zagrebu gimnaziju 1874, upisao Šumarsku akademiju u Mariabrunnu, a nakon preseljenja šumarske nastave 1875. odande na Visoku poljodjelsku školu u Beču, ondje završio studij 1877. Nakon studija imenovan je šumarskim vježbenikom i dodijeljen Katastralnomu ravnateljstvu u Zagrebu kao šumarski katastralni procjenitelj za kotare Križevci, Đurđevac, Bjelovar i Koprivnica. Već nakon nekoliko mjeseci, u zimskom semestru 1878, postavljen je za asistenta na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Položivši državni ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, imenovan je 1880. pravim učiteljem šumarstva. Na Šumarskom odjelu predavao je uporabu šuma, sađenje i uzgoj šuma, šumarsku upravu, tehnologiju drva, dendrometriju, računanje vrijednosti šuma, povijest i literaturu šumarstva, a za slušatelje gospodarskoga smjera opće šumarstvo. Njegove ideje o reformi križevačkoga učilišta i njegovu preseljenju na Sveučilište u Zagrebu kao poseban šumarski odjel nisu naišle na razumijevanje, pa je 1883, na vlastiti zahtjev, prekinuo nastavnički rad u Križevcima i prešao kao županijski nadšumar u Županijsku oblast u Zagrebu. Na tom mjestu ostaje do 1892, kada u istom svojstvu prelazi u Varaždinsku županijsku oblast, no već 1893. vraća se za profesora na Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima zauzimajući se i dalje za ostvarivanje visokoškolske šumarske nastave u Hrvatskoj do konačnoga otvaranja Šumarske akademije. Nakon što je u listopadu 1898. obavljen prijenos šumarske nastave iz Križevaca na Šumarsku akademiju u Zagrebu, prislonjenu uz Mudroslovni fakultet, K. je ostao u Križevcima do završetka školovanja posljednjega naraštaja šumara 1899. Potom je kraće radio u Šumarskom odsjeku Zemaljske vlade u Zagrebu, a u srpnju 1900. imenovan je profesorom na Šumarskoj akademiji, gdje je ostao do kraja života. Predavao je uzgajanje šuma, čuvanje šuma i lovstvo, šumarsku mehaničku tehnologiju, uporabu šuma te šumarsku politiku. Za izvođenje vježba uredio je bogatu zbirku učila u Kabinetu za šumsko-proizvodne struke, nastojao je urediti arboretum i šumsko-pokusni vrt u Božjakovini te organizirao i vodio stručne ekskurzije. Radove je objavljivao u publikacijama Napredak (1875), Agramer Zeitung (1880–81, 1886, 1888, 1891), Centralblatt für das gesamte Forstwesen (Beč 1880–81), Österreichische Monatschrift für Forstwesen (Beč 1880), Sriemski Hrvat (1880), Syrmier Zeitung (1880), Šumarski list (1880–92, 1897–1902, 1904–08), Allgemeine Forst- und Jagd-Zeitung (Frankfurt na Majni 1881, 1883, 1886–87, 1901), Izvješće o Kr. gospodarskom i šumarskom učilištu i ratarnici u Križevcih (1882, 1897–99), Österreichische Forst- und Jagd-Zeitung (Beč 1883, 1888, 1895), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga družtva (1886), Viestnik Prvoga obćega hrvatskoga družtva za gojenje lova i ribarstva (1892–1902, 1910), Prosvjeta (1908). Pripremio je i uredio priručnike Šumski zakoni i zakoni o lovu (Zagreb 1887), Novi zakoni o lovstvu (Varaždin 1893), Službeni naputak za nadzirače lova u Hrvatskoj i Slavoniji (Križevci 1894, 1895²) i Šumski zakoni, propisi i naredbe za Hrvatsku i Slavoniju (Križevci 1898). Uz I. Partaša i I. Mallina, zaslužan je za podizanje šumarske nastave u Hrvatskoj na najviši stupanj i otvaranje Šumarske akademije te, napokon, za potpunu samostalnost visokoškolske šumarske nastave, što je 1919. dovelo do osnivanja Gospodarsko-šumarskoga fakulteta. Kao tajnik i aktivan član Hrvatskoga šumarskoga društva promicao je šumarski stalež u Hrvatskoj, a kao član organizacijskih odbora zastupao Društvo i struku na međunarodnim šumarsko-gospodarskim izložbama (Budimpešta 1885, Beč 1889, Zagreb 1891). Bio je glavni urednik Šumarskoga lista 1881–86. i 1905–08, osnivač Hrvatskoga društva za gojenje lova i ribarstva i 1892–1910. glavni urednik njegova glasila Viestnika Prvoga obćega hrvatskoga družtva za gojenje lova i ribarstva (poslije Lovačko-ribarski vjesnik, danas Lovački vjesnik). Radeći u šumskoupravnoj službi pokrenuo je uređenje urbarskih općina i reorganizaciju šumske uprave. U auli i na zapadnom pročelju Hrvatskoga šumarskoga doma te u predvorju Šumarskoga fakulteta u Zagrebu postavljena su njegova poprsja, radovi E. Bohutinskoga 1936. i 1960.