KULČAR, Antonija

KULČAR, Antonija, rođ. Vajda (Prut, Tonka), fotografkinja (Varaždin, 10. VI. 1887 — Rogaška Slatina, 24. XI. 1971). Fotografski zanat učila u Varaždinu u atelijeru R. Mosingera 1901–03, potom A. Kulčara, 1922–24. supruga. Usavršivala se u Zavodu za fotografiju, svjetlotisak i gravuru u Münchenu te atelijerima u Beču, Berlinu i Pragu. U Zagrebu od 1917. vodila vlastiti, popularni atelijer Foto »Tonka«, isprva na današnjem Trgu kralja Tomislava, kbr. 18 (nekadašnji Bukovčev atelijer), a od 1932, kupivši atelijer F. Mosingera, u Ilici, kbr. 8. God. 1923–34. bila je dvorski fotograf dinastije Karađorđević; 1937. udala se za slikara Jašu Pruta. Nakon zatvaranja zagrebačkoga atelijera 1955. odselila se u Rogašku Slatinu, gdje je od prije imala podružnicu. Ondje je vodila atelijer do 1958, kad ju je naslijedila kći Mihaela Imenšek. Snimala je realističke i idealizirane portrete slijedeći aktualne fotografske smjerove. Snimke joj se odlikuju istančanim ukusom, pronicavim zapažanjem, psihološkom karakterizacijom, slikovitošću, posebno namještenim držanjem tijela i ruku te vještim baratanjem svjetlom (Josip Križaj, 1917; Tango, 1924). Naknadnim uljepšavanjem fotografija pridonijela je stvaranju idealizirane slike žene. Kao suradnica HNK u Zagrebu 1922–39, sustavnim snimanjem scenskih prizora i scenografskih realizacija gotovo cijeloga repertoara te portretima (serije portreta Marije Ružička-Strozzi i Maje Strozzi-Pečić; Branko Gavella, 1920; Dubravko Dujšin kao Aga Hasanaga, 1924; Bela Krleža kao Melita, 1930; Vika Podgorska, 1931) dala je velik prinos povijesti hrvatskoga kazališta (oko 2000 negativa čuva se u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU u Zagrebu). Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. zapažene su njezine ekspresivne fotografije Babićevih inscenacija (Na Tri kralja i Sjene, 1925, MUO). Autorica je fotomontaže od 54 portreta članova HNK, izvedene za Kazališni list (1921–22, Pr. br. 10), i dvostrukoga portreta Fanike Haiman (kao muško i žensko). Snimala aktove zagrebačkih gospođa, često pod maskom (Akt u naslonjaču i Stojeći akt, 1926, MUO; Akt s lubanjom, 1930). Istaknula se i dječjim portretom (Portret djevojčice, oko 1925, MUO), modnom i reklamnom fotografijom. Dokumentirala je pogreb S. Radića (dvadesetak fotografija u HDA). Portretima i izvanatelijerskim snimkama ostvarila je fotografsku kroniku zagrebačkoga građanskoga života između dvaju svjetskih ratova, posebno umjetničkoga i mondenoga. Surađivala u Svijetu, redovito od 1926, i drugim zagrebačkim revijama (Hrvatska metropola, 1925; Teater, 1928–33, od svibnja 1933. Kazališni list; Komedija, 1934–40) te izdanju Znameniti i zaslužni Hrvati (Zagreb 1925). Prigodom 20. obljetnice rada izdan joj je album od 21 fotografije (Tonka-album. Zagreb 1921, tekst V. Prestini). U Zagrebu izlagala samostalno 1924. te skupno na Izložbi radova stručnih fotografa 1930 (zlatna medalja) i Zadruge FOZA 1952. Posmrtno su joj fotografije izlagane na zagrebačkim izložbama (Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, 2007; Foto Tonka – fotografije iz arhiva HGZ, 2012) i na izložbi Kralj Aleksandar med nami (Celje 2009). O njoj je 2006. snimljen TV film (scenarij Marija Tonković, režija Ana Marija Habjan).