KRIZMAN, Tomislav

traži dalje ...

KRIZMAN, Tomislav, grafičar, slikar, dizajner i scenograf (Vodostaj kraj Karlovca, 8. VII. 1882 — Zagreb, 24. X. 1955). Brat političara Hinka. U Zagrebu završio Trgovačku akademiju 1902. i dobio prve slikarske pouke (R. Auer, M. C. Crnčić, B. Čikoš Sesija, F. Kovačević). U Beču polazio Školu za umjetnički obrt 1902–05 (F. Myrbach, A. Roller) i ALU 1905–08 (grafička specijalka W. Ungera) te s prekidima ondje boravio do 1911. Usavršivao se u Parizu (1908) i Münchenu, studijski putovao Europom. Na putovanjima crtao i fotografirao predloške za grafike (BiH, 1906; Srbija, Kosovo i Makedonija, 1913). U Zagrebu 1910–13. vodio školu za umjetnički obrt, crtanje i slikanje u vlastitom atelijeru na Trgu bana J. Jelačića, kbr. 4, 1912–22. bio nastavnik u Obrtnoj školi, scenograf i kostimograf u HNK, potom do kraja života redoviti profesor grafike na ALU, 1934–36. kustos i umjetnički ravnatelj MG. Također se posvetio reformi i promicanju umjetničkoga obrta 1910–27, uspostavljanju njegove estetske razine i produkcije na tragu Bečkih radionica (Wiener Werkstätte) i Deutscher Werkbund te pronalaženju nacionalnoga izraza primjenom pučke ornamentike. Bio je član društva »Medulić« od 1909, potpredsjednik 1910, suosnivač Proljetnoga salona 1916, osnivač i predsjednik Društva za promicanje umjetničkog obrta »Djelo« 1926–27. i istoimene zadruge za proizvodnju i prodaju umjetničkih predmeta u Zagrebu; organizirao i postavio izložbe Kraljevine SHS na međunarodnim izložbama (Pariz 1925; Barcelona 1929) i jugoslavenske grafike (Zürich 1926; Lavov 1927). Zaokupljen grafikom kao glavnim sredstvom umjetničkoga izražavanja i vizualnim oblikovanjem životnoga prostora u smislu »Gesamtkunstwerka«, od poč. 1900-ih do poč. 1930-ih ostvario je kao izvođač u grafičkim i slikarskim tehnikama te projektant u području dizajna opsežan i raznovrstan opus modernističkoga duha, obilježen secesijskim stilom, dekorativnošću, artizmom, narodnim ornamentom, art décoom, a u grafici i slikarstvu i realizmom, elementima simbolizma i ekspresionizma, lirskim ugođajem, tematski portretom, krajolikom i vedutom. Nakon karikatura, crteža i vinjeta objavljenih u časopisima (Vrač Pogađač, Život, 1900; Vienac, 1903), secesijske naslovnice knjige Ljubezen Zofke Kveder (Prag 1901) i zapaženih pejzažnih studija u ulju (Motiv s Božjakovine, Proljetni suton, S Plitvičkih jezera i Zagorsko dvorište, 1902; Plase, 1903), nastaju njegove iznimne, secesijski stilizirane litografije u boji, sažeti Sujet iz Dubrovnika (1903), simbolističke Jesen i Kain i Abel/Žrtvenici (1904) te znameniti plakat Marya Delvard (1907), bakropisi (U aleji, 1904; Mala marina i Ribari na kanalu u Beču, 1906; Ulica u Jajcu, 1907) i drvorezi (Kuće na obali u noći, 1905; Ženski profil/Marya Delvard), sve Kabinet grafike HAZU, KG. Kao majstor grafičkih tehnika, ponajviše bakropisa, crno-bijeloga kontrasta, linearne morfologije i jednostavne kompozicije, potvrdio se mapom Skizzen und Eindrucke aus Dalmatien, Bosnien, Kroatisch Zagorien und Wien (Beč 1907, KG) od 10 listova (Ulica u Dubrovniku, bakropis u boji; Zalazak mjeseca na Kvarneru, bakropis, akvatinta), antologijskim Autoportretom (KG; Grafička zbirka NSK, GZNSK), dvama portretima M. Delvard (bakropis, akvatinta, GZNSK; manji format, suha igla, KG) i onim Pijanistica Schlemmer-Ambrozić, kompozicijom Majka i dijete (KG), monotipijama (Pogreb, GZNSK; Predio Sava/Sa Dunava, MSU u Zagrebu, MSUZ) i drvorezom Udarac sudbine (KG) medulićevske poetike 1908. te kasnijim bakropisima (Procesija, 1909, Portret djevojčice i Pastirica, 1910, Nad lokvom/Vrbe na Savi, 1912, Venecija, 1913, sve KG). Portreti mu se odlikuju jednostavnim crtežom, snažnom linijom i psihološkom karakterizacijom (Fra Grgo Martić na smrtnoj postelji, 1914, Stjepan Radić na odru, 1928, Ivan Meštrović, 1932, sve KG; Đuro Tkalčić, oko 1923, GZNSK; Autoportret, 1931, HPM); portretirao i u litografiji (Juraj Biankini i Josip Juraj Strossmayer, oko 1905, HPM; Petar Konjović, 1917, Aleksandar I. Karađorđević i Kraljica Marija, oko 1920, Svetozar Pribićević, 1924, sve GZNSK). Ekspresionističkim nabojem ističu se Portret gospođe N (1915) i Portret brata Hinka (1920, GZNSK) te Ljubavnici (1924, litografija, GZNSK). U putopisnim grafikama realistički prikazuje arhitektonske spomenike i život ulice, krajolike i interijer, dočaravajući lokalni ugođaj, često orijentalni ambijent (Na čaršiji, 1907, Stari most u Skopju, 1913, Jajce, 1915, U hladovini, 1916, Primorska konoba i Zagorska crkva, 1933, vernis mou, sve KG; Stari dvorac, 1919, litografija, Ulica u Ohridu, 1920, Duboka noć na Rabu i Ulica u Velesu, 1926, sve GZNSK). Od zagrebačkih veduta najpoznatije su mu Stari Zagreb i Bregovita ulica (1917). Njegove mape Beča (1909), BiH (1910) i Makedonije (velika 1917, mala 1918) sačuvane su kao pojedinačni listovi, a od četiriju dovršenih mapa Jugoslavija u slici (svaka od šezdesetak crteža) tiskane su Jadran, od Sušaka do Ulcinja, 1936 (predgovor G. Novak) i Bosna i Hercegovina 1937 (obje Zagreb, bakrotisak), dok Beograd sa Srbijom, Vojvodinom, Makedonijom i Crnom Gorom te Zagreb s Hrvatskom i Ljubljana sa Slovenijom nisu tiskane. Zastupljen je u Mapi Proljetnoga salona litografijom Bogorodica s djetetom (Zagreb 1920, predgovor G. Krklec). Crtao u različitim tehnikama (Antonija Krasnik, 1907, Ženski portret, 1926, GZNSK, Autoportret, 1929, KG, Portret majke, 1932, sve kreda; Ulica u Ohridu, 1911, olovka, kreda, GZNSK; Djevojčice beru poljsko cvijeće, tuš, akvarel, KG; Autoportret, 1944, tuš, Muzej grada Koprivnice; Ivo Vojnović, 1917, ugljen, olovka, GZNSK; Autoportret, oko 1931, ugljen, kreda, KG; Autoportret, 1952, ugljen, MSUZ; Glava žene, 1908, GZNSK, i Djevojka, 1928, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, pastel; Na Jarunu, olovka, pastel), slikao najviše u ulju (Dječak s frulom, oko 1901, S Veternice, oko 1910, Pejzaž u ljeti, 1915, sve MG; Događaj/Ljudi na mostu, oko 1907, Pejzaž, oko 1910, obje MSUZ; Obrađivači tla, 1916, Galerija likovnih umjetnosti Osijek; Portret Ive Tartaglie, 1930, Galerija umjetnina, Split; Omišalj, 1941, MG, i Stari Zagreb – Kaptol, 1947, MSUZ, akvarel; Herceg Novi, 1942, tempera). Uz ostale, portretirao supruge Vidosavu Nikolajević i Marijanu Tompu, sina Srđana, V. Jelovšeka, L. Kaldu, J. Križaja, J. Pavića kao Hamleta i M. Vanku. Surađujući s I. Meštrovićem i M. Račkim na Kosovskom ciklusu, dao je prinos dekorativnomu monumentalizmu hrvatske moderne slikom Kraljević Marko i vila Ravijojla 1910. U grafičkom dizajnu postignuo je visoku razinu i prepoznatljiv izraz. Ilustrirao secesijskim crtežima snažnoga ugođaja Pjesme J. S. Miličića (Zagreb 1907) i Novele B. Livadića (Zagreb 1910), opremao vinjetama, inicijalima i naslovnicama knjige i časopise (Povijest hrvatske književnosti B. Vodnika, Zagreb 1913; Pjesme V. Tomića, Zagreb 1916; Akordi I. Vojnovića, Zagreb 1917; Obzor 1860–1910, 1910; Vienac, 1912). Oblikovao plakate iznimne usklađenosti slike, ornamenta i tipova slova (Velika zabava Gospojinskog kluba, 1910; Liker Stari graničar, oko 1912; Koncert Tkalčić–Gruss, 1915; Hrvatski Proljetni salon i Vrtni koncert u Odeonu, 1916; Izložba Tomislav Krizman Salon Ulrih, 1926; Izložba »Djela«, 1927) te kazališne i koncertne programe, diplome, pozivnice i zaštitne znakove, secesijski MH i prvoga Salona Ulrich, u djelatnosti kojega je imao znatnu ulogu, te Društva »Djelo« u obliku stepenaste piramide. Autor je desetak bakropisnih ex librisa. Pod utjecajem J. Hoffmanna, spajajući estetiku Bečkih radionica i hrvatsku tradiciju, dizajnirao uporabne predmete od keramike, metala, stakla, drva, papira i kože (ovalna značka, 1908, bakar, emajl; kutija s poklopcem, 1911, ljepenka, papir, litografija; igla za šešir, 1912, drvo, metal), geometrijske ili vitičaste urese slikane uglavnom crnom bojom (servisi za kavu i čaj, 1910, vaze, 1912), rjeđe višebojno ili gravirane (vaza, 1913) te tekstilne uzorke, sve MUO. Prema njegovim je nacrtima u duhu art décoa oslikan keramički servis za kavu i čaj 1925, izvedena oprema za izložbu u Barceloni 1929. i namještaj 1934 (kauč, naslonjač), sve MUO. Kao scenograf i kostimograf u HNK 1911–32, s prekidima, opremio je (1912–18. cijeli repertoar) više od stotinu opernih i dramskih predstava. Prvi je u hrvatskoj scenografiji scenski prostor rješavao kao cjelinu i, surađujući s redateljima (I. Raić, B. Gavella), uveo nove oblike scenskoga izražavanja i dizajn svjetla. Isprva su mu rješenja iluzionistička, potom stilizirana, uglavnom secesijski; u inscenacijama i kostimima primjenjuje folklorne likovne elemente (Vilin veo P. Konjovića, 1917). God. 1915. u Aristofanovoj Ženskoj uroti razbio je okvir kazališne kutije, 1921. ostvario inscenaciju s naznakama ekspresionizma (Ponoć J. Kulundžića), 1932. art décoa (Striženo-košeno K. Baranovića), 1922. primijenio scensku mehaniku svjetske razine u Parsifalu R. Wagnera. Nacrte kazališne opreme radio u tušu i akvarelu; sačuvano ih je tridesetak (Otmica iz saraja W. A. Mozarta, MUO; Parsifal, Mozartova Čarobna frula i Striženo-košeno, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU). Bavio se i umjetničkom fotografijom (Akt, oko 1920). Izlagao samostalno u Beču (1904. s Meštrovićem, 1907–08), Sarajevu (1906), Zagrebu (1907, 1912, 1921, 1926, 1929, 1932, 1934, 1936–37. s N. Martinovskim, 1943, 1948, 1954), Beogradu (1926), Splitu (1927) i Ljubljani (1954) te na skupnim izložbama Društvo hrvatskih umjetnika/Društvo umjetnosti (Sušak, Karlovac, Osijek, Varaždin 1901, Zagreb 1902–03, 1905, 1909), Mánes (Prag 1903), Hagebund (Beč 1904–05), Jugoslavenska umjetnička izložba (Beograd 1904, 1922; Sofija 1906, Zagreb 1908, obje Saveza »Lade«; Novi Sad 1927), Jugoslavenska umjetnička kolonija (Beograd 1907), Künstlerhaus (Beč 1909, 1913), »Medulić« (Ljubljana 1909, Zagreb 1910), Jesenji salon (Pariz 1909), Jubilarna izložba likovnih umjetnika (Beč 1911), Krizmanova škola (Zagreb 1911–12), Međunarodna izložba (Rim 1911), Grafička izložba (Zagreb 1912), Proljetni salon (Zagreb 1916–23, Rijeka 1918), Međunarodna izložba moderne umjetnosti (Ženeva 1920), Međunarodna izložba dekorativnih umjetnosti u Parizu (1925), Međunarodna izložba u Philadelphiji (1926), Jugoslavenska izložba (New York 1926), jugoslavenske grafike (Zürich, Sankt Gallen 1926; Lavov 1927; Metz, Saarbrücken 1933), Društvo »Djelo« (Zagreb 1927), Međunarodna izložba knjiga (Leipzig 1927), Međunarodna izložba u Barceloni (1929), Izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva (London 1930), Proljetna izložba (Beograd 1930, 1932–36, 1939), Zagrebački umjetnici (Osijek 1932–33, Zagreb 1934–36), Međunarodna grafička izložba (Varšava 1933), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938–39), Godišnja izložba hrvatskih umjetnika (Zagreb 1940), Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1942–44), Hrvatska umjetnost (Berlin, Beč 1943), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije XIX. i XX. vijek (Beograd, Zagreb, Prag 1946–48), ULUH-a (od 1946). Posmrtno su mu priređene izložbe u Zagrebu (1995 – retrospektiva, 2007 – grafike iz KG, 2008 – crteži iz zbirke J. Kovačića) i Đakovu (2006. s Crnčićem) te djela izlagana na skupnim izložbama: 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj (1961), »Medulić« (1962), Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici (1977), Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo (1980), Zagreb, kak imam te rad i Zagreb u očima grafičara (1994), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (1996), ALU 1907–97, Krajolik u ranoj hrvatskoj grafici i Portret u ranoj hrvatskoj grafici (1997), Grad u ranoj hrvatskoj grafici (1998), Stoljeće hrvatskog plakata (2001), Grafički odsjek – 50 godina (2006), Proljetni salon 1916–28 (2007), Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja, Portreti u Zbirci grafika Hrvatskog povijesnog muzeja i Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije (2009), Strast i bunt – Ekspresionizam u Hrvatskoj i Prvaci hrvatskoga plakata (2011), sve u Zagrebu, te Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1971), Umjetnost u Jugoslaviji kroz stoljeća (Pariz 1971), Hrvatski vedutisti od Bukovca do danas (Dubrovnik 1981), Lik – figura u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1981) i Hrvatska moderna (Rijeka 1992). Autor je prvoga hrvatskoga grafičkoga priručnika (O grafičkim vještinama. Zagreb 1952) te članaka o umjetničkom obrtu (Naša umjetnička škola, 1910, Naš umjetnički obrt, 1925) i grafici (O Bogišićevoj grafičkoj zbirci. Dubrovački vjesnik, 1952) u periodicima 1910–52 (popis priloga do 1937. u: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 12. Zagreb 1977). Redoviti član JAZU od 1947. Jedan je od osnivača GZNSK 1918. Ostavština mu se (rukopisi, fotografije) čuva u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU. Portretirali su ga Meštrović (polufigura, 1904–05, sadra, Gliptoteka HAZU; poprsje, 1905, bronca, MUO), J. Miše (1916–17, ulje, MG) i I. Jäger (medalja, 1945, MG).

LIT.: (Prikazi izložba Društva umjetnosti): I. Kršnjavi, Narodne novine, 68(1902) 222, str. 2. — V. Lunaček, Vienac, 34(1902) 46, str. 730. — D. Plavšić, Nada, 8(1902) 20, str. 279. — V. Lunaček, Prosvjeta, 11(1903) 21, str. 663. — D. Plavšić (D. N. P.): Vlaho Bukovac, »Kunst«, »Secesija«, Gustav Klimt, Antonija Krasnikova, Krizman i Meštrović. Nada, 9(1903) 24, str. 336. — L. W. Abels: (Prikaz izložbe T. Krizmana i I. Meštrovića). Agramer Tagblatt, 19(1904) 124, str. 6. — O. Kraus: Wiener Brief. Ibid., 20(1905) 143, str. 5. — B. Lovrić: Tomislav Krizman. Savremenik, 2(1907) 7, str. 440–441. — V. Lunaček: Tomislav Krizman. Ibid., 3(1908) 5, str. 289–292. — A. G. Matoš: Izložbene impresije. Hrvatska smotra, 4(1908) 10, str. 192. — Engleski sud o Tomislavu Krizmanu. Pokret, 6(1909) 195, str. 3. — B. Lovrić: Naši umetnici u Beču. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 85(1909) CCLV/3, str. 79–80. — Isti: Dvije izložbe. Ibid., CCLVI/ /4, str. 89–90. — A. G. Matoš: Hrvatski odjeci. Hrvatska sloboda, 4(1911) 127, str. (3). — K. Strajnić: Tomislav Krizman i njegovo djelovanje. Gutenberg, 3(1911) 11/12, str. 123–126. — V. Lunaček (-č-): Izložba Tomislava Krizmana. Obzor, 53(1912) 357, str. 2.— A. Milčinović: Izložbe. Savremenik, 7(1912) 1, str. 75–76. — Z. Kveder: Krizmanova izložba. Ibid., 8(1913) 2, str. 106–109. — V. Lunaček: Tomislav Krizman. Ibid., 10(1915) 9/10, str. 359–365. — K. Strajnić: Tomislav Krizman. Zagreb 1916. — V. Dvorniković: Iz Krizmanova ateliera. Hrvatska njiva, 1(1917) 38, str. 684–685. — I. Kršnjavi: Epilog k jesenskoj izložbi »Proljetnog salona« u Ulrichovu salonu. Narodne novine, 83(1917) 283, str. 1–2. — S. Batušić (-sb-): Izložba Tomislava Krizmana. Večer, 2(1921) 133, str. 3. — M. D. Đurić: Grafička izložba g. Krizmana u Zagrebu. Srpski književni glasnik (Beograd), NS, 1921, III/2, str. 147–149. — Tomislav Krizman. Kazališni list, 3(1922) 11/12, str. 25. — J. Draganić: Izložba slika Tomislava Krizmana. Jugoslavenska njiva, 10(1926) I/10, str. 327. — J. Grgašević: Umetni obrt. Zagreb 1926, 8, 11, 66–68, 96. — M. C. Crnčić: Tomislav Krizman. Ljetopis JAZU, 1928, 41, str. 107–108. — A. Schneider: Hrvatska knjižna umjetnost. Grafička revija, 6(1928) 1/2, str. 7. — J. Miše (Rome): Izložba Tomislava Krizmana. Književnik, 2(1929) 3, str. 103–104. — I. Franić: Izložba slika Tomislava Krizmana. Narodne novine, 100(1934) 13, str. 4. — I. Šrepel (Ivo Š-l.): Izložba Tomislava Krizmana. Jutarnji list, 23(1934) 7894, str. 9. — Z. Vojnović: Hrvatska grafika danas. Zagreb 1936. — Lj. Babić: Umjetnost kod Hrvata. Zagreb 1943, 200, 203. — V. Kušan: Tomislav Krizman. Hrvatska revija, 16(1943) 5, str. 260–263. — I. Šrepel: Hrvatska umjetnost. Zagreb 1943. — J. D.: Posjet akademiku Tomislavu Krizmanu. Narodni list, 8(1952) 11. VII, str. 4. — S. Batušić: Djelo Tomislava Krizmana (katalog izložbe). Zagreb—Ljubljana 1954. — M. Peić: Retrospektivna izložba Tomislava Krizmana. Književne novine (Beograd), 1(1954) 22, str. 4. — (Nekrolozi): M. Peić, Vjesnik, 16(1955) 28. X, str. 8. — F. Stelè, Bulletin JAZU, 4(1956) 9/10, str. 1–3. — J. Miše, Ljetopis JAZU, 1957, 62, str. 232–234. — J. Konjović: Boja i oblik u scenskom prostoru. Rad JAZU, 1962, 326, str. 7–8, 11–14, 52–58. — Počeci jugoslovenskog modernog slikarstva (katalog izložbe s potpunijom lit.). Beograd 1972, 13, 38–39. — R. Gotthardi-Škiljan: Plakat u Hrvatskoj do 1941 (katalog izložbe). Zagreb 1975. — B. Gagro: Hrvatska grafika u prvoj polovini XX stoljeća. U: Jugoslovenska grafika 1900–1950 (katalog izložbe). Beograd 1977, 28–30. — O. Maruševski: Tomislav Krizman za naš umjetnički obrt. Bulletin JAZU, 1982, 2, str. 23–39. — S. Domac-Ceraj: Zbirka Vide Nikolajević-Krizman (rkp. iz 1983. u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu). — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — Đ. Kovačić: Prisutnost i odjeci ruske scenografije na zagrebačkoj glazbenoj sceni 1918–1940. Zagreb 1991, 164–165, 180, 182, 191–192. — J. Galjer: Dizajn kao umjetnički ideal. Tomislav Krizman i počeci dizajna u Hrvatskoj. Kontura, 2(1992) 7, str. 12–13. — J. Bratulić: Mrvice sa zagrebačkog stola. Zagreb 1994. — S. Domac-Ceraj: Tomislav Krizman i njegov atelijer na Trgu bana Jelačića. Kontura, 4(1994) 26, str. 30–31. — V. Maleković, M. Tonković i dr.: Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. — S. Domac-Ceraj: Tomislav Krizman (katalog izložbe). Zagreb 1995. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Zagreb 1995. — K. Kamenov: Tomislav Krizman. Podijeljenost stila. Kontura, 5(1995) 35/36, str. 44–45. — F. Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna. Zagreb 1996, 35–44. — O. Maruševski: Hrvatska likovna moderna i Beč. U: Fin de siècle Zagreb—Beč. Zagreb 1997, 275–278. — L. Kavurić: Hrvatski plakat do 1940. Zagreb 1999, 43, 60–61, 72, 108–114. — V. Maleković: Stilovi i tendencije u hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća. Zagreb 1999. — F. Paro: Grafička zbirka akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (katalog izložbe). Krapina 1999. — J. Galjer: Likovna kritika u Hrvatskoj 1868–1951. Zagreb 2000. — Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003. — E. Clegg: Art, Design and Architecture in Central Europe 1890–1920. New Haven 2006. — J. Bratulić: Hrvatski ex libris. Zagreb 2007, 51, 142–143, 172, 242. — R. Pepelko: Tomislav Krizman – iz fundusa Kabineta grafike HAZU (katalog izložbe). Zagreb 2007. — I. Rončević: Tomislav Krizman. Grafički opus. Kontura, 17(2007) 95, str. 70–71. — Likum 1948.–2008. Zagreb 2008, 45, 60–61. — Đ. Vanđura: Eros i Pornos. Zagreb 2008. — F. Dulibić: Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine. Zagreb 2009. — B. Vrga: Tomislav Krizman između linearnog i slikovitog. Kontura, 19(2009) 100, str. 74. — M. Petranović: Hrvatska kostimografija prve polovice 20. stoljeća.Književna revija, 50(2010) 1, str. 153–159, 183, 194, 202, 210–212. — Ž. Vujić: Salon Ullrich o stotoj obljetnici. Zagreb 2010, 8, 26, 31–32, 34, 63, 79, 95, 101–103, 128, 164, 173–176, 180–181, 184, 190, 223–227. — Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata (katalog izložbe). Zagreb 2011, 36, 40, 43, 45–46, 49, 165–167, 210, 216–217. — M. Bagarić: Arhitekt Ignjat Fischer. Zagreb 2011. — I. Bakal, A. Lederer i M. Petranović: Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909.–2009. Zagreb 2011, 19, 27, 51, 68–69, 94–95.
 
Višnja Flego (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KRIZMAN, Tomislav. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.7.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11204>.