LORKOVIĆ, Mladen, političar (Zagreb, 1. III. 1909 — Lepoglava, IV? 1945). Sin političara Ivana, brat biologa Zdravka, kemijskoga inženjera Radoslava i političara Blaža, unuk ekonomskoga pisca Blaža i veterinara i liječnika R. Krištofa, nećak gospodarstvenika M. Krištofa. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1928, u Berlinu doktorirao pravo tezom Die Entstehung des Staates der Serben, Kroaten und Slowenen 1938. Član GO udruge Hrvatska mladica i suradnik istoimenoga lista 1928, više puta uhićivan zbog nacionalističkih stajališta od 1929, bio supotpisnik apela hrvatskih sveučilištaraca svjetskoj javnosti u povodu ubojstva M. Šufflaya (tiskano u Berlinu 1931). Pristavši uz ustaški pokret, formalno mu je pristupio u listopadu 1934. te postao povjerenikom A. Pavelića za Njemačku. Javljao se u ustaškim publikacijama Grič (Beč) i Croatiapress (Berlin). Iz Berlina se 1937. preselio u Budimpeštu i u rujnu 1939. vratio u Zagreb, gdje se angažirao u radu zadruge Uzdanica. Do kraja 1939. zauzimao se za dogovor s HSS. U knjizi Narod i zemlja Hrvata (Zagreb 1939, 1996², pretisak Split 2005; njem. prijevod Beč 1941; neka poglavlja prethodno skraćeno objavljena u Hrvatskoj reviji, 1938, 5, 7, 9–10; 1939, 2–3, 8) donio je pregled demografskoga razvoja Hrvata od XVIII. do XX. st. te, među ostalim, zastupao teze o iranskom podrijetlu Hrvata i hrvatstvu muslimana u BiH. U prosincu 1940. upućen na prisilni boravak u Lepoglavu i u veljači 1941. u logor Kruščicu kraj Travnika, odakle je na poč. travnja pobjegao u Zagreb. Supotpisao 5. travnja memorandum kojim se od Njemačke tražilo da prizna i podupre uspostavu hrvatske države. Nakon njezina proglašenja, u travnju imenovan državnim tajnikom i u lipnju ministrom u Ministarstvu vanjskih poslova, u lipnju potpisao pristupanje NDH Trojnomu savezu, a u studenom Antikominternskomu paktu. Zauzimao se za uspostavu hrvatske uprave u obalnom području pod talijanskom okupacijom, s talijanskim zapovjednicima pregovarao o razoružanju četnika. Na poč. 1943. predstavio je na vlastiti nalog sastavljenu tzv. Sivu knjigu o četničkim i partizanskim zločinima (govor tiskan u brošuri Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb 1943) te vjerojatno bio autor dokumenta Spomenica Ministarstva vanjskih poslova o reokupaciji obalnog pojasa i četničkom pitanju. Na pritisak talijanskoga poslanika R. Casertana, u travnju je smijenjen i imenovan ministrom bez lisnice (zadužen uglavnom za poslove s njemačkom vojskom). Postajući sve kritičniji prema radikalnoj ustaškoj skupini (tzv. rasovi) i težeći za promjenama u ustroju oružanih snaga, stjecajem vanjskopolitičkih okolnosti i s Pavelićevom potporom u pol. 1943. pregovarao je s A. Košutićem, J. Torbarom i I. Farolfijem o uključenju HSS u vlast. Stvaranje koalicijske vlade uvjetovao je Pavelićevim ostankom na vlasti i očuvanjem saveza s Njemačkom, pa je Košutić potkraj rujna pregovore prekinuo. Istodobno je Lorković na poč. rujna, nakon imenovanja Vlade N. Mandića (koji se priključio pregovorima), tražio da ga Pavelić razriješi položaja, što nije prihvaćeno; u listopadu je imenovan ministrom unutarnjih poslova (potkraj travnja i na poč. svibnja 1944. istodobno bio i ministar vanjskih poslova). Obnovljenim pregovorima s HSS u ljeto 1944. pridružio se i ministar oružanih snaga A. Vokić. Lorković je u kolovozu Košutiću nudio da HSS preuzme vlast kako bi se sačuvala hrvatska država te s Farolfijem postignuo suglasnost o razoružanju Nijemaca i, u osnovi, nenasilnu prevratu koji bi na vlast doveo V. Mačeka. Pavelić – koji je 21. kolovoza obavijestio Nijemce o Lorkovićevim i Vokićevim aktivnostima – otklonio je 29. kolovoza njegovu ponudu da se povuče i na noćnoj ga sjednici Vlade 30. kolovoza zajedno s Vokićem smijenio. Lorković je te noći bio zatočen u svojem stanu i potom s Vokićem, pod optužbom za veleizdaju, izveden pred izvanredni ustaški sud, koji ih je osudio na oduzimanje čina i položaja te internaciju. Interniran je u Koprivnici i na poč. prosinca 1944. prebačen u zatvor u Lepoglavu, gdje je, vjerojatno potkraj travnja, ubijen. Napisao je knjižicu Das Recht der Makedonier auf Minderheitenschutz (Berlin 1934). Tiskani su mu govori Međunarodno politički položaj Hrvatske (Zagreb 1942) i Hrvatska u borbi protiv boljševizma (Zagreb 1944, i njem. prijevod; skraćeno izd. Pod jednom kapom. Sarajevo 1944), a surađivao je, među ostalim, u Hrvatskom narodu (1939–44) i knjizi Kroatien (Zagreb 1941). Potpisivao se i pseudonimom Junius.
LIT.: (O knj. Narod i zemlja Hrvata): R. Latković, Alma mater Croatica, 3(1939–40) 9, str. 388–390. — S. Balić, Muslimanska svijest, 5(1940) 83/84, str. 3. — Bc, Katolički list, 91(1940) 21, str. 256. — D. Gjurić, Hrvatska revija, 13(1940) 3, str. 153–154. — I. Guberina, Hrvatska smotra, 8(1940) 3, str. 167–171. — B. Kovačević (B. K.), Srpski književni glasnik (Beograd), NS 1940, LIX/6, str. 474–476. — M. Kovačić, Hrvatski list, 21(1940) 82, str. 31–32. — I. Maixner, Hrvatski ženski list, 2(1940) 6, str. 11–12. — M. Sakač-Balen, Ekonomist, 7(1941) 7/9, str. 212–213. — M. Traljić, Narodna uzdanica (kalendar), 9(1941) str. 145–150. — (O puču i umorstvu M. Lorkovića i A. Vokića): M. Kovačić, Hrvatska revija (München), 18(1968) 4, str. 443–457. — M. Frković, Ibid., 20(1970) 2, str. 327–337. — M. Kovačić, Ibid., 3, str. 464–472. — Isti: Od Radića do Pavelića. München—Barcelona 1970. — F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1978. — B. Krizman: Ante Pavelić i ustaše. Zagreb 1978. — Isti: NDH između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1983. — Isti: Ustaše i Treći Reich, 1–2. Zagreb 1983. — J. Paršić: Sjećanja nekadašnjeg jasenovačkog župnika. Hrvatska revija, (München—Barcelona), 35(1985) 3, str. 432–436, 438. — V. Vrančić: Branili smo Državu, 1–2. Barcelona—München 1985. — P. Broucek: Ein General im Zwielicht. Die Erinnerungen Edmund Glaises von Horstenau, 3. Wien—Köln—Graz 1988. — H. Matković: Pismo Mladena Lorkovića iz kućnog pritvora poglavniku Anti Paveliću. Časopis za suvremenu povijest, 25(1993) 2/3, str. 315–321. — J. Jareb: Domobransko-ustaške publikacije u izbjeglištvu i iseljeništvu 1929–1944. Ibid., 26(1994) 2, str. 254; 3, str. 420–423. — Isti: Pola stoljeća hrvatske politike. Zagreb 1995. — S. Ravlić (S. R.): Lorković, Mladen. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. — N. Kisić-Kolanović: Mladen Lorković, ministar urotnik. Zagreb 1998. — Z. Dizdar i M. Sobolevski: Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941–1945. Zagreb 1999. — M. Jareb: Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine. Zagreb 2006. — J. Ivičević: Iz novije hrvatske povijesti. Zagreb 2007. — V. Aralica: Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb 2009. — R. Lorković: Melita Lorković. Zagreb 2012, 29, 31–33, 35, 41.
Nada Kisić-Kolanović (2018–2021)
