LUKAREVIĆ, Jakov (Lucari, Luccari; Giacomo, Jakob), povjesničar (Dubrovnik, o. 1547 — Dubrovnik, 22. V. 1615). Školovao se u Dubrovniku. Primljen u Veliko vijeće 1571, otad je obnašao mnogobrojne dužnosti: član Vijeća umoljenih (1599, 1604–05, 1607, 1609), Maloga vijeća (1602, 1608, 1614), Prizivnoga suda (1595–1600) i vijeća za naoružanje državnih galija (1599), dubrovački knez (1605, 1609, 1613), sudac u kriminalnim sporovima (1610, 1613), providur (1615). Više puta bio je prodavatelj državne soli na Neretvi, poklisar Dubrovačke Republike turskim namjesnicima u Hercegovini i Bosni te na Porti pri predaji harača (1604, 1608 – djelomično su sačuvana izvješća što ih je iz te misije slao s P. Proculom). Putovao i u Ugarsku, Bugarsku, Tunis, Alžir, Italiju i Španjolsku. L. je znamenit kao dubrovački kroničar. Napisao je 1601. i potom tiskao djelo Copioso ristretto degli annali di Rausa (Venecija, Antonio Leonardi, 1605; Dubrovnik, Andrea Trevisan, 1790, s biografijom autora i njegova roda te oporukom; Bologna 1978), opširan izvadak iz ljetopisâ o povijesti Dubrovnika od osnutka do 1600. s opisom političkoga i upravnoga ustroja Republike, njezina značenja i zaslužnih pojedinaca, pri sastavljanju kojega se služio i građom iz dubrovačkoga arhiva, iznimno opsežnom literaturom te usmenom predajom. Premda s kronografskim i zemljopisnim pogrješkama, knjiga se drži visokovrijednim prinosom poznavanju dubrovačke povijesti, žanrovski sukladnim humanističko-eruditskim historiografskim djelima. Djelo je posvetio Marinu Bobaljeviću, klanu kojega je pripadao, što je razvidno i u pristranoj interpretaciji rascjepa među dubrovačkom vlastelom. Vjerojatno je, uza slučaj s knjigom M. Orbinija Il regno degli Slavi (1601), dijelom s tim u svezi odluka dubrovačke vlade 31. VII. 1604, prema kojoj se nijedan historiografski rad, osobito Dubrovčana, ne smije tiskati bez pregleda i odobrenja Maloga vijeća. Portret (C. Reggio) čuva mu se u samostanu Male braće u Dubrovniku.
LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803, 12. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 184. — N. Nodilo: Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka. Rad JAZU, 1883, 65, str. 92–94, 109, 113. — V. Mažuranić: Izvori dubrovačkoga historika Jakova Lukarevića. Narodna starina, 3(1924) 8, str. 121–153. — C. Lucerna: Ka bibliografiji Lukarevićevih djela. Ibid., 7(1928) 17, str. 197–199. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagrabiae 1977. — G. Brogi Bercoff: Il regno degli Slavi di Mauro Orbini e il Copioso ristretto degli annali di Rausa di Giacomo Luccari. U: Studi slavistici in ricordo di Carlo Verdiani. Pisa 1979, 41–54. — Samostan Male braće u Dubrovniku. Zagreb—Dubrovnik 1985. — M. Pantić: Lukarević, Jakob – Jaketa. Leksikon pisaca Jugoslavije, 3. Novi Sad 1987. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 1. Zagreb 1992. — S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti, 2. Zagreb 1997, 648–649. — S. Slade: Fasti litterario-Ragusini – Dubrovačka književna kronika. Zagreb 2001. — S. Ćosić i N. Vekarić: Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi. Zagreb—Dubrovnik 2005, 22–23, 177–178. — N. Vekarić: Nevidljive pukotine. Dubrovački vlasteoski klanovi. Zagreb—Dubrovnik 2009. — Isti: Vlastela grada Dubrovnika, 5. Zagreb—Dubrovnik 2014, 202–205.
Zrinka Pešorda Vardić i Nenad Vekarić (2021)
