LUXARDO, Emanuel (Emanuele), liječnik (Zadar, 8. IX. 1848 — Zadar, 23. XI. 1905). Gimnaziju polazio u Zadru i Veneciji. Studij medicine završio 1872. na Sveučilištu u Padovi, na kojem je potom bio asistent I. P. Vlahovića na katedri za anatomiju. Asistent na kirurgiji u staroj zadarskoj bolnici 1878, u Dubrovniku od 1880. sekundarni te od 1883. primarni liječnik i ravnatelj bolnice Domus Christi. Pod njegovim je vodstvom 1883–88. protekao najveći dio pripremnih radova i gradnja nove dubrovačke bolnice. Od 1888. ponovo u Zadru, primarni liječnik i ravnatelj nove Pokrajinske bolnice do umirovljenja 1892. te do kraja života privatni liječnik i sudski vještak. Proučavao je malariju i tuberkulozu, pisao o novoj metodi vađenja stranih tijela, liječenju jodom te epidemiji meningitisa u Zadru i okolici 1888–89. Surađivao u izdanjima Il Morgagni (Milano 1891, 1894) i Smotra dalmatinska (1905) te objavio raspravu Il termometro medico massimale (Imola 1905). Bio je sudionik međunarodnih liječničkih kongresa, predsjednik zadarskoga Liječničkoga društva i potpredsjednik Pokrajinskoga zdravstvenoga vijeća. Pristaša hrvatskoga narodnoga preporoda (zet M. Klaića).
LIT.: (Nekrolozi): V. Lušić-Matković, Liečnički viestnik, 27(1905) 12, str. 499. — B. Peričić, Narodni list, 44(1905) 93, str. 4. — M. Škarica: Zadarski liječnici. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2(1955) str. 158. — R. Jelić: Zdravstvo u Zadru i njegovu području. Zadar 1978, 34—35. — Emanuele Luxardo. La Rivista dalmatica (Roma), 65(1994) str. 202—204. — I. Marinović: Liječnici dubrovačke bolnice od 1840. do 1940. Zagreb 2006, 32—33, 42. — Isti: Reminiscencije na doktora Emanuela Luxarda (1848—1905) i obitelj Mihe Klaića (1829—1896). Acta medico-historica Adriatica, 6(2008) 1, str. 109—114. — I. Vučak: Zadranin Emanuel Luxardo. Liječničke novine, 9(2009) 85, str. 73–77.
Vladimir Dugački i Ivica Vučak (2021)
