MAKIEDO, Sergije (Machiedo, Makjedo; Sergio, Sergej), političar i diplomat (Zadar, 18. IV. 1910 — Ruma, 5. II. 1991). Nećak liječnika i političara J. Machieda, praunuk kolekcionara i povijesnoga pisca Jerolima. Gimnaziju završio u Dubrovniku 1928, pravo studirao u Beogradu i Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza 1936. Vježbenik u Okružnom sudu u Šibeniku 1936–40, sudac Kotarskoga suda u Visu od 1940. Pristupivši partizanima potkraj 1941, bio tajnik općinskoga i kotarskoga NOO za Vis 1942–43, od 1943. i član kotarskoga komiteta KPH. U rujnu je pridonio sporazumu o predaji i povlačenju talijanskih snaga te bio imenovan političkim komesarom Štaba obalne komande odn. Komande flotile naoružanih brodova, na poč. listopada 1943. kao predstavnik Štaba IV. operativne zone NOV i POH parobrodom »Bakar« bio upućen u Bari; obišavši saveznička zapovjedništva na Sredozemlju, među ostalim ishodio opskrbu viškoga uporišta, zbrinjavanje ranjenika i povratak interniranih iz Italije. Vrativši se na Vis, u pol. listopada imenovan političkim komesarom Mornarice NOVJ odn. njezina IV. sektora (srednja Dalmacija), potom kao privremeni voditelj izaslanstva NOV i POJ ponovo upućen u Bari. Obnašajući dužnost do prosinca (na kraju potpukovnik), uspostavio je bazu NOVJ u Monopoliju te od 1944. u Zastupništvu NKOJ u Bariju vodio odsjek za morski i zračni promet, opskrbu, trgovinu i zbjeg. Nakon rata u diplomaciji, savjetnik u veleposlanstvima DFJ odn. FNRJ u Washingtonu 1945–49 (otpravnik poslova 1946. i opunomoćenik KPJ za SAD od 1948) i Parizu 1952–55, voditelj stalnoga izaslanstva FNRJ pri UN u Ženevi 1958–62, u međuvremenu pomoćnik načelnika i načelnik odjela u ministarstvu odn. sekretarijatu za vanjske poslove u Beogradu, gdje je voditelj protokola 1962–65. U Programu UN za razvoj (UNDP) bio stalni predstavnik u Alžiru 1965–68, voditelj Odjela za istraživanje i izobrazbu 1968–71. te pomoćnik ravnatelja i voditelj Ureda za Europu, Sredozemlje i Bliski istok do umirovljenja 1976. Napisao memoare Prva partizanska misija (Beograd 1963) te priloge u Pomorskom zborniku (1964) – o organizaciji partizanske vlasti na Visu za okupacije – i izdanju Jugoslavenska mornarica u završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije (Beograd 1986); pisao i u Međunarodnoj politici (Beograd). Unuka Chiara Bove Makiedo posvetila mu je dokumentarni film Fisherman’s Conversations (2014). — Supruga Ljubica, rođ. Mandić (1923–2005), prevela je s engleskoga Ljude protiv vatre S. L. A. Marshalla (1951) i Časove očaja J. Hayesa (1957) te surađivala u priručniku Savremeni kuhar (1967; više izd. do 1987), sve tiskano u Beogradu.
LIT.: Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, II/10, 12–13; VIII/1. Beograd 1959–1982. — D. Gizdić: Dalmacija 1943. Zagreb 1962. — Isti: Dalmacija 1944–1945. Zagreb 1964. — V. Velebit: Sećanja. Zagreb 1983. — Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941–1945. Zbornik dokumenata, 8–10. Split 1985–1986. — J. Kljaković: U suvremenom kaosu. Zagreb 1992. — Jugoslovenska diplomatija 1945–1961. Beograd 2012, 78–79, 179–180, 184–185, 188–194, 202–203. — J. Kovačić: Rod Machiedo sa Hvara. Prilozi povijesti otoka Hvara, 12(2014) str. 238. — V. Velebit: Moj život. Zagreb 2016.
Marko Pustaj (2021)
