MARDEŠIĆ, Pavao (Mardešić Centin; Pavo, Pave), brodograđevni inženjer (Komiža, 29. V. 1895 — Split, 9. X. 1978). U Splitu završio gimnaziju 1913, u Beču na Tehničkoj visokoj školi 1922. diplomirao brodogradnju i brodostrojarstvo. Za I. svjetskoga rata mobiliziran. Kraće 1923. volontirao u Zavodu za ispitivanje brodova u Hamburgu (HSVA), radio u tvornici C. Jastrama u Bergedorfu 1923–29. i u tvrtki Lautaro Nitrate Company u Čileu (Chacabuco, Pinto) 1929–30. U Splitu 1930. osnovao brodogradilište »Ing. P. J. Mardešić«, koje je prema njegovim nacrtima do zatvaranja 1933. izrađivalo manje drvene brodove (jedrilice i motorne) te oplate za vozila; patentirao postupak vodonepropusne gradnje uskim letvama 1931, na međunarodnom sajmu u Solunu 1932. dobio nagradu za dizajn laganoga šupljega vesla. Vodio konstrukcijski ured Brodogradilišta »Split« (Jadranska brodogradilišta odn. »Vicko Krstulović«) od 1933. do umirovljenja 1954; mobiliziran 1944–45 (obnova arsenala u Tivtu), dodijeljen Upravi srednjodalmatinskih brodogradilišta 1945–46. Među ostalim istaknuo se izvornim rješenjima za vađenje i obnovu potopljenih brodova te konstrukcijom broda polagača plutača za Upravu pomorstva srednjeg Jadrana. Nakon umirovljenja bio u Splitu zastupnik te savjetnik odn. nadzornik u klasifikacijskim kućama Det Norske Veritas i Bureau Veritas (zaposlen 1964–69). Surađivao u periodicima Jadranska straža (1927, 1929; 1933, 2 – sjećanja na padobranski skok iz balona kraj Verduna 1918), Industriski pregled (Beograd 1937), Jugoslavenski gvožđar (1938), Brodogradnja (1950), Slobodna Dalmacija (1963) i Jedro (1968). Sastavio je vrijedan, dijelom slikovni Rječnik komiškog govora (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1977) s više od 1300 natuknica (ponajviše iz poljodjelstva, ribarstva i pomorstva do I. svjetskoga rata), povijesnim i terminološkim uvodom te akcentuiranim dijalektnim štivom. Sa suprugom Ankom rođ. Karaman (1898–1986), kćeri snimatelja i poduzetnika Josipa, napisao obiteljsku kroniku (u nasljednikâ).
LIT.: (O rječniku): B. Finka, Hrvatski dijalektološki zbornik, 4(1977) str. 265–269. — R. Vidović, Slobodna Dalmacija, 36(1978) 23. IX, str. 8. — J. Lisac, Mogućnosti, 52(2005) 4/6, str. 151. — S. Mardešić: Ing. Pavao Mardešić Centin. Hrvatska zora, 9(2000) 25, str. 14–16. — Dobrotvori Dalmacije. Rotary magazin, 4(2009) 8/9, str. 35. — I. Belamarić: Životni puti inženjera Pave Mardešića. Split 2015.
Šimun Jurišić i Klara Pranjko (2021)
