BEGOVIĆ, Božena

BEGOVIĆ, Božena, spisateljica, prevodilac i kazališna radnica (Split, 18. III 1901 — Zagreb, 10. VI 1966). Kći je književnika Milana Begovića i Paule, rođ. Goršetić. Osnovnu školu polazila je u Hamburgu (1908–1912), četiri razreda gimnazije (1912–1916) i Akademie für Musik und darstellende Kunst u Beču (1916–1919). Kao glumica nastupala je u Beču (1919/1920), Steyeru (1920/1921), Dubrovniku (1922/1923) i Zagrebu (1923/1924). Bila je režiser i glumica u dubrovačkoj kazališnoj družini (1924–1926), prva je spikerica i recitator na Radio-stanici u Zagrebu (1926/1927). God. 1927–1929 živi u Dubrovniku kao profesionalna književnica i prevodilac. Potom se vraća u Zagreb, gdje je bila činovnica u Banskoj upravi (1929–1931), tajnica u HNK (1931–1945), direktor Drame (1945/1946) i dramaturg (1946–1950). Predavala je i dikciju na Glumačkoj školi u Zagrebu (1945/1946). Od 1948. radila je na osnivanju Zagrebačkoga pionirskog kazališta, bila mu direktor (1950–1953), a istodobno i dramaturg HNK. Od umirovljenja 1953. živjela je u Zagrebu. Sudjelovala je u osnivanju i bila prva predsjednica Društva hrvatskih književnica (1938–1941). Suurednik je Almanaha Društva hrvatskih književnica (1938, 1939). Dva puta je izabrana za odbornicu Narodnog odbora grada Zagreba (1945, 1947), bila je član Upravnog odbora Društva književnika Hrvatske (1945–1947), član GO AFG-a za Hrvatsku (1948) i dr. Odlikovana je Ordenom rada drugog stupnja. — U književnosti se javila crticom Die Befreiung u časopisu Muskete (Beč 1917). Do 1924. pisala je na njemačkom jeziku pjesme i dramu Der Tod des Achilles. Na hrvatskom se javila pjesmama Valovi i Povratak u Domu i svijetu (1923). Uz pjesme pisala je i kazališne kritike, prikaze, prozne crtice i kazališne komade objavljujući u periodicima: Agramer Tagblatt (1921; Morgenblatt, 1927, 1928, 1933, 1935–1937, 1939), Dom i svijet (1923, 1940), Vijenac (1923), Savremenik (1927), Hrvatska revija (1932), Kazališni list (1933), Komedija (1934, 1938), Almanah Društva hrvatskih književnica (1938, 1939), Hrvatska pozornica (1940/1941), La Suda stelo (1940), Republika (1945), Kazališni list (1947, 1948), Na pruzi (zbornik, 1947), Žena danas (1953–1956), Žena u borbi (1953–1956), Telegram (1960) i dr. Kao glumica predstavila se zagrebačkoj publici ulogom Blanche u praizvedbi Svadbenog leta M. Begovića (1923). Iste je godine igrala Lucille u Građaninu plemiću (Molière) i neke manje uloge. Zbog bolesti je napustila glumu te djelovala kao kazališni animator, redatelj, pedagog i dramaturg. Napisala je libreto za balet Faunova noć T. Sygietynskog (prikazan u Ljubljani 1925). Autorica je drame sa suvremenom tematikom Između jučer i sutra (1935) i romantične komedije Lampioni (1937), izvedenih u Zagrebu, a dramatizirala je roman Selme Lagerlöf Gösta Berling (prikazan u više hrvatskih kazališta). U Zagrebu su izvedeni i njezini igrokazi za djecu: Pioniri na ljetovanju (1948), Drug za druga (1949), Zločesti mačak (1949), Zlatna lopta (1950), Mali vrtlar (1952). Prevodila je poeziju, prozu, drame i eseje. Na njemački je prevela više tekstova iz novije hrvatske lirike (G. Krklec, M. Krleža, M. Feldman, V. Parun, M. Slaviček i dr.), više dramâ (Dundo Maroje M. Držića, Srna M. Feldmana, Slučaj maturanta Wagnera M. Matkovića, Kristofor Kolumbo, U agoniji i Gospoda Glembajevi M. Krleže) te Krležine novele i Banket u Blitvi. Prevodila je i na esperanto, češki i francuski te s francuskog (H. de Balzac, G. de Maupassant, Stendhal, Saint-Simon, J. Anouilh) i njemačkog (S. Zweig, R. Musil, H. von Kleist i dr.). U rukopisu su ostali prijevodi istočnjačke poezije. — B. je pjesnikinja sentimentalnog lirizma. U dramama je nastojala razobličiti hipokriziju građanskog morala, no uspješnija je bila kao kazališni radnik, a napose vrstan prevodilac (S. Batušić).