BELLAFUSA

traži dalje ...

BELLAFUSA, plemićka obitelj. Pripadala je plemstvu u Budvi, a prema C. G. F. Heyeru bila je podrijetlom iz Kotora. Većina članova obitelji posvetila se vojničkom pozivu. Tako je Frane, sin Marka Antuna, postigao čin generala u mletačkoj vojsci (nakon 1773). Njegov mlađi brat Petar, koji je od 1763. do 1765. bio kapetan na području Omiša, zapovijedao je od 1781. do 1783. sanitetskim kordonom koji je štitio obalno područje od zaraznih bolesti koje su u to vrijeme harale u Poljicama. Od 1794. do 1797. bio je zapovjednik garnizona u Sinju (s činom pukovnika od 1794). Petrov sin Marko Antun (1751–1824) stekao je čin kapetana prije 1797. Za prve austrijske vladavine (1797–1806) živio je u Zadru, a za francuske vladavine u Dalmaciji (1806–1813) bio je lučki kapetan (sindik) u Zadru. Nakon što su ga austrijske vlasti umirovile odlazi u Veneciju, a 1817. vraća se u Zadar i do kraja života upravlja imanjem u okolici grada, po njemu nazvanim Bellafusa (Heyer pogrešno navodi da obitelj B. nosi prezime prema tom imanju).

LIT.: Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, 27, 49. — Vjekoslav Maštrović: Pomorstvo Zadra u XIX stoljeću. Pomorski zbornik, 1962, 2, str. 739.
 
Ante Usmiani (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BELLAFUSA. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1652>.