BENEŠA, Stjepan, pjesnik (druga pol. XVI st.). Jedan od posljednjih iz ugledne dubrovačke vlasteoske obitelji. Moguće je da mu je otac Matija (1530–1599), najmlađi sin pjesnika Damjana (1477–1539), pisac latinskih stihova i prevodilac. Appendini drži da je ista osoba i Šimun, za kojega Crijević veli da je Matijin sin. Šimun je bio znamenit pravnik, napisao je 1581. zbornik o parničnom postupku (u četiri knjige). Stjepan je sakupio omanji zbornik hrvatskih poslovica i poslovičnih izraza Adagia Illyrica, koji je (1687) nastavio Bernard (Brno) Đorđić, dodavši mu prijevode latinskih poslovica na hrvatski. Zbornik je Stjepan posvetio dubrovačkom vlastelinu Luji Saračiću (1523–1593). Napisao je i zbirku pjesama pod naslovom Piesni u slovinski jezik sloxène. Zbirka se valjda zagubila istom u XIX st. budući da se njome u svomu trojezičnom rječniku koristio još J. Stulli (Budim 1801). Stjepanov sin bio je Petar Stjepanov (Dubrovnik, 1586 — Rim, 1642), diplomat i posljednji poznatiji član roda Beneša.
LIT.: Franjo Marija Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Dubrovnik 1803, 311. — Ivan Kukuljević Sakcinski: Bibliografija hrvatska, 1. Zagreb, 1860, 181. — Serafin Marija Crijević: Bibliotheca ragusina, 4. Zagreb 1980, 14, 88–91, 96.
Josip Kekez (1983)
