KAŠIĆ, Bartol

traži dalje ...

KAŠIĆ, Bartol (Cassio, Cassius, Kassicch; Bartul, Bartolomeo, Bartholomaeus, Baro), jezikoslovac, prevoditelj, vjerski pisac i leksikograf (Pag, 15. VIII. 1575 — Rim, 28. XII. 1650). Osnovnu izobrazbu stjecao u Pagu i Zadru, potom ga je ujak Luka Bogdaničić, arhiprezbiter zborne crkve paške, poveo u Italiju. Ondje se školovao u isusovačkom Hrvatskom kolegiju u Loretu (1591–93) te u Rimu, gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu, 1597–99. studirao u Rimskom kolegiju, a 1606. bio zaređen za svećenika. Istaknuvši se filološkom izobrazbom, već je kao učenik 1598. poučavao mlađe u gramatici. God. 1599. dobio je zadatak da za potrebe novoosnovane Akademije ilirskoga jezika, u kojoj su se mladi redovnici trebali pripravljati za crkveni rad među južnim Slavenima, napiše gramatiku književnoga hrvatskoga jezika. Pisana na latinskom jeziku, gramatika Institutiones linguae Illyricae (1604) zasnovana je na onodobnom hrvatskom književnom uzusu i uz čakavsku narječnu stilizaciju uključuje štokavsku, koju za pretežno čakavsku okolinu čak i ističe. Nastala na temelju najbolje ondašnje latinske gramatičke literature (E. Alvares, A. Manuzio), prema kojoj se K. odnosio kritički, slobodno i stvaralački, ona je, uz poneke promašaje, dobar opis jezika gramatički još posve neistražena, ne zaostajući pritom, uglavnom, za razinom svojega doba. Bila je to prva gramatika hrvatskoga književnoga jezika i njom je položen temelj hrvatskoj gramatičkoj tradiciji, koja se, nadovezujući se izravno ili neizravno na Kašića, nastavila sve do XIX. st. Vrlo je vjerojatno već oko 1600. K. sastavio konverzacijski priručnik (Libretto di frasi) i hrvatsko-talijanski rječnik (Razlika skladanja slovinska, knjižnica Male braće u Dubrovniku), koji je do 1990. ostao u rukopisu. God. 1608. bio je »ilirski« ispovjednik u Rimu, a 1609. poslan je u misije u Dubrovnik, gdje se upoznao s intelektualnom okolinom i jezičnom osobitošću toga grada, pa mu je i jezik od tada obojen izrazito štokavski. Za koludrice dubrovačkih samostana napisao je 1612. djelo o molitvi i meditaciji Način od meditacioni i molitve (1613). Iste je godine, prerušen u trgovca, poslan na turski teritorij da izravno upozna položaj tamošnjega kršćanskoga puka. Preko istočne Hercegovine i Bosne stigao je do Beograda i posjetio Srijem, Vukovar i Osijek te, vrativši se preko Mitrovice u Beograd, pošao u Smederevo. Nakon povratka u Dubrovnik 1613. otišao je u Rim podnijeti izvješće, te na putu između Bovina i Beneventa naišao na Dalmatince prebjegle pred Turcima. Opis toga susreta (u autobiografiji) prvo je pisano svjedočanstvo o Hrvatima u južnoj Italiji. Ne uspjevši u Rimu u nastojanju oko sređivanja crkvenih prilika u »Iliriku«, 1614–18. djelovao je kao ispovjednik u Loretu, gdje je napisao knjižicu Istoria loretana (1617) o marijanskim svetištima u Loretu i Trsatu, slobodni prepjev himana rimskoga brevijara Pjesni duhovne od pohvala Božijeh (1617, nije pronađen tiskani primjerak, prema rukopisu iz Vatikanske knjižnice 1634. za tisak priredio K. Horvat u Građi za povijest književnosti hrvatske, 1912), čime je dao hrvatsku redakciju liturgijskih tekstova koji su utjecali na izgrađivanje književnojezičnoga osjećaja u hrvatskoj okolini, i možda preveo Nauk karstjanski kratak (sačuvano samo 2. izd. iz 1633) R. Bellarmina. Na drugom misijskom putovanju 1618. otišao je preko Dubrovnika u turske zemlje i posjetio Beograd, Srijem, Osijek, Valpovo, potom Temišvar, te, vrativši se u Slavoniju, bio u Moroviću, Ilači, Marincima i Nijemcima. Bio je i u Iloku te nakon nekoliko mjeseci boravka u Beogradu ponovo posjetio Osijek i Valpovo, a kad se vratio u Beograd, napisao 1619. Perivoj od djevstva. Život sv. Cecilije i dvije obrane katoličke vjere od protestanata na latinskom jeziku (nijedno djelo nije se očuvalo). Boraveći od 1620. u Dubrovniku sa zadaćom da ondje utemelji novu isusovačku rezidenciju, djelovao je kao propovjednik i ispovjednik te pisao poučna djela. God. 1622–30. preveo je Bibliju, koja je do 1999. ostala u rukopisu. Crkvene vlasti nisu odobrile objavljivanje latiničnoga prijevoda na narodnom jeziku u doba jakih nastojanja u crkvenoj politici da se u Hrvata podupiranjem isključivo crkvenoslavenskoga jezika te ćirilice ili glagoljice kao pisma djeluje na slavenske pripadnike Istočne crkve, što je i u hrvatskom episkopatu imalo odlučnih pristaša. Prijevod Svetoga pisma velik je pothvat, u kojem je K. do potankosti morao razraditi i primijeniti sve izražajne mogućnosti štokavski stiliziranoga književnoga jezika kakav se tada, na širokoj pučkoj osnovi, stao razvijati u Hrvata, miljokaz na putu i podloga daljnjemu razvoju, iako mu je izravno djelovanje bilo vrlo ograničeno jer nije tiskan. Ipak je K. preko drugih, poslije objavljenih, djela s liturgijskim čitanjima djelovao na izgradnju i ustaljivanje hrvatskoga štokavskoga književnoga jezika. U tom je razdoblju prema izvorniku G. G. Sopranija objavio prijevod Života sv. Ignacija (1624), koji se odlikuje istančanim semantičkim nijansiranjem i leksikom bogatijim od onoga u hrvatsko-talijanskom rječniku, duhovnu dramu u stihovima Venefrida, tragedija. Trionfo od čistoće (1627, priredio F. Fancev, Vrela i prinosi, 1938; Darija Gabrić-Bagarić, 1991), koja u cjelokupnom njegovu opusu te povijesti hrvatske filologije, osim po umjetničkom postupku, zauzima posebno mjesto zbog sustavnoga prihvaćanja jezika dubrovačke literarne tradicije, zbirku legenda o djevičanskim sveticama Perivoj od djevstva (1625) te ispovjedni obrednik Zarcalo nauka karstjanskoga (1631). Kad je nakon trinaestogodišnjih velikih i uspjeha i trvenja s ekskluzivnom okolinom napustio Dubrovnik, po papinu je nalogu opet bio »ilirski« ispovjednik u Loretu i potom u bazilici sv. Petra u Rimu. Ondje je 1635. odobrio tiskanje drugoga izdanja glagoljaškoga djela Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici Š. Budinića (priredio R. Levaković), što pokazuje da je dobro znao i glagoljicu. Za potrebe crkvenih vlasti napisao je i Correttione (priredio V. Horvat, Vrela i prinosi, 1992–93), ispravak lekcionara I. Bandulavića, te sastavio Život Gospodina našega Isukarsta (1638) s kraćim Bogorodičinim životopisom. God. 1636. preveo je obrednik Rimske crkve Ritual rimski (1640) i uz njega novi, gregorijanski Kalendar iz Misala rimskoga, a 1641. izašao je njegov prijevod evanđelja i poslanica Vanđelja i pistule iz Rimskoga misala, prilagođen dubrovačkim jezičnim navikama. Ta su djela, osobito obrednik, bitno utjecala na razvoj štokavskoga književnoga jezika u Hrvata, izgrađujući preko liturgijskih čitanja i obrednih molitva jezični osjećaj najširih slojeva. U tom je razdoblju, u povodu stogodišnjice osnutka Družbe Isusove, preveo djelo Tome Kempenca De imitatione Christi. Iz 1649. njegova je opširna nezavršena autobiografija (Vita P. Bartholomaei Cassii Dalmatae ab ipsomet conscripta, dijelom objavljeno u: E. Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagreb 1892, cjelovito u Građi za povijest književnosti hrvatske 1940, priredio M. Vanino; prijevod S. Sršan 1987. i 1999, Horvat 2006), zapravo opis misionarskih putovanja, kulturološki vrijedan izvor većinom autentičnih podataka o životu i radu stanovnika nekih južnoslavenskih krajeva pod turskom vlašću u XVII. st. U rukopisu su mu, prema bilješci iz 1646, ostale još propovijedi uz nedjeljna evanđelja, Paradisus de virtutibus animae Alberta Velikoga, Dialoghi illirici del purgatorio, del paradiso, e del inferno, Colloquia septem sultani Solimani de cognoscenda vera Dei fide in lingua illirica, a sačuvani su i objavljeni Memorijali papi Urbanu VIII. i kardinalima (Croatia sacra, 1934, priredio Vanino; Vrela i prinosi, 1992–93, priredio Horvat), De variis versionibus sacrae scripturae, Corollaria i Apologia onima koji tvrde da je sv. Jeronim preveo Sveto pismo na slavenski (Horvat, Ibid.). Kašićevo književno djelo, jednako ono na latinskom kao i na hrvatskome, bitno je za novovjeki hrvatski razvoj: jezični, književni i kulturni. Dometi njegova rada znatno su širi i dublji od samoga crkvenoga aktivizma u duhu katoličke obnove, koja mu je dala poticaj, te je kao malo koji drugi pojedinac pridonio stvaranju podloge iz koje je poslije niknuo ilirizam. Skulpturu Kašićeva lika izradio je M. Grgas, poprsje I. Mirković, medalju Mladen Mikulin, ulje na platnu Zlatica Kovačiček-Poljan.

DJELA: Institutionum linguae Illyricae libri duo. Romae, apud Aloysium Zannettum, 1604 (pretisak Köln—Wien 1977, CD Zagreb 2001; hrv. prijevod Osnove ilirskoga jezika udvije knjige. Zagreb 2002, Zagreb—Mostar 2005²). — Nacin od meditationi i molitvae koyase cinij pametyu nascom. U Rimu, polak Bartolomea Zanetta, 1613. — Istoria loretana od sfetae kuchiae Bogorodicinae. U Rimu, pri Bartolomeu Zannettu, 1617. — Nauk karstyanski kratak. U Rimu, u Utisctenici istoga Sfetoga Skuppa, 1617 (izgubljeno), 1633. — Piesni duhovnae od pohvalaa Boxyieh. U Rimu, pri Bartolomeu Zannettu, 1617 (pretisak München 1978). — Xivot s. Ignatia skrachieni. U Rimu, po eredu Bara Zanetta, 1624. — Perivoy od dievstva illi xivoti od dievica. U Rijmu, po Eredieh Bara Zanetta, 1625; In Venetia, presso Marco Ginammi, 1628. — Zarçalo naukka karstyanskoga. Od iʃpovieʃti, i od priceʃtenya. U Rymu, po eredieh Bara Zanetta, 1631, 1671. Zarçalo malo (izgubljeno). — Xivot Gospodina nascega Isukarsta. In Roma, nella Stamperia della S. Congreg. de propag. fide, 1638; In Venetia, apresso Bartolo Occhi, 1700. — Xivot sfetoga Franceska Saveria od Druxbae Yesussovae, apoʃtola od India. U Rijmu, pri Bernardinu Tani, 1638. — Kalendar iz Missala rimskoga. Spovidanye pravae virae. Romae, ex Typographia Sac. Congreg. de propag. fide, 1640. — Ritual rimski (Rituale Romanum). U Riimu, iz Utiesteniçae Sfet. Skuppa od razplodyenya s. vierrae, 1640 (pretisak Zagreb 1993); Senj 1824, Venetia 1827, Zagreb 1859, 1878, Sarajevo 1887. — Tomme od Kempisa kanonika regulara od reda s. Agustina Piismo od nasledovanya Goʃpodinna Naʃʃcega Yeʃʃuʃa. U Rimu, po Francesku Moneti, 1641. — Vanghielia i pistule istomaccene s Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki sa grada i darxave dubrovacke. Romae, ex Typographia Bernardini Tani, 1641; Ragusa, nella Stamperia privilegiata di Carlo Antonio Occhi, 1784, 1841 (Vandjelja i kgnighe apostolske istomacene iʃ Missala novoga rimskoga u jeʃik slovinski). — Putovanja južnoslavenskim zemljama. Privlaka 1987, Osijek 1999 (Život Bartola Kašića), Zagreb 2006 (Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku). — Hrvatsko-talijanski rječnik s Konverzacijskim priručnikom. Zagreb 1990, 1999². — Venefrida. Eine Tragödie. Bamberg 1991. — Izabrana štiva (s bibliografijom). Zagreb 1997. — Biblia sacra. Versio Illyrica selecta, 1–2. Biblia Slavica, IV/2. Paderborn—München—Wien—Zürich 1999–2000.
 
LIT.: J. Macun: Razvitak slovenske slovnice. Književnik, 2(1865) 1, str. 105–113. — T. Maretić: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima. Zagreb 1889, 81–85. — M. Šrepel: Latinski izvor i ocjena Kašićeve gramatike. Rad JAZU, 1890, 102, str. 172–201. — Isti: O Kašićevu prijevodu Sv. pisma. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1899, 2, str. 43–57. — A. Liepopili (A. L.): Kašićev obrednik. List Dubrovačke biskupije, 7(1907) 13, str. 19–22. — P. Mitrović: Četiri nepoznata dubrovačka rječnika. Nastavni vjesnik, 17(1909) 7, str. 522–539. — V. Jagić: Die serbokroatischen Übersetzungen der Bibel im Ganzen oder einzelner Teile derselben. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 34(1913) str. 497–532. — F. Hamerl i I. Gavrić ml.: Misije Družbe Isusove po hrvatskim zemljama. O. Bartol Kašić. Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1916, str. 159–174; 1917, str. 131–141; (samo Hamerl) 1918, str. 178–190. — M. Stojković: Bartuo Kašić D. I. Pažanin. Rad JAZU, 1919, 220, str. 170–263. — M. Vanino: Kašićevo izvješće o don Šimunu Matkoviću. Vrela i prinosi, 1932, 1, str. 80–99. — Isti: Prvo izdanje Kašićeva Perivoja od dievstva god. 1625. Ibid., 1933, 2, str. 119–121. — Isti: Stjepan Rosa o Evanđelistaru Bartola Kašića. Ibid., 3, str. 133–148. — Isti: Predlozi Bartola Kašića Svetoj Stolici za spas i procvat katoličanstva u Turskoj (1613. i 1614.). Croatia sacra, 4(1934) 8, str. 217–254. — Isti: Le père Barthélemy Kašić S. I. écrivain croate (1575–1650). Archivum historicum Societatis Iesu (Romae), 6(1937) str. 216–258. — F. Fancev: O. Bartula Kašića Sv. Venefrida, duhovna tragedija. Vrela i prinosi, 1938, 8, str. 116–123. — V. Štefanić: Prilog za sudbinu Alvaresove latinske gramatike među Hrvatima. Ibid., 1940, 11, str. 12–34. — M. Vanino: Bartola Kašića Ritual Rimski (1640). Ibid., str. 98–115. — V. Štefanić: Bellarmino-Kašićev Nauk krstjanski kratak po izdanju od g. 1633. Ibid., 1941, 12, str. 38–68. — A. Cronia: Contributo alla grammatologia serbo-croata. Ricerche slavistiche (Roma), 1(1952) str. 22–37. — J. S. Elliott: A Description of the Language in Bartuo Kašić’s Translation of the Bible into (Serbo-) Croatian 1625 (disertacija). University of Michigan, 1973. — M. J. Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara. Zagreb 1975. — J. Nagy: Bartol Kašić. Marulić, 9(1976) 5, str. 398–406. — D. Gabrić-Bagarić: De imitatione Christi Tome Kempisa u Marulićevu i Kašićevu prijevodu. Čakavska rič, 7(1977) 2, str. 47–70. — R. Olesch: Vorwort. U: B. Kašić, Institutionum linguae Illyricae libri duo. Köln—Wien 1977, str. IX–XIV. — J. Derossi: Je li Bartul Kašić ijekavizirao Marulićev prijevod Kempenčeva djela De imitatione Christi. Čakavska rič, 8(1978) 2, str. 17–28. — J. Hamm: Kašićev prijevod Pjesme nad pjesmama. Filologija, 8(1978) str. 139–145. — I. Golub, M. Mišerda i T. Mrkonjić: Hrvatski teološki termini Rituala rimskog Bartola Kašića (1640). Bogoslovska smotra, 49(1979) 3, str. 331–357. — M. Babić: 340 godina Kašićeva Rituala rimskoga. Kačić, 12(1980) str. 303–312. — W. Kessler: Kašić, Bartol, Pjesni duhovne. Rom 1617 (Geistliche Lieder). Südost-Forschungen (München), 39(1980) str. 351–352. — R. Katičić: Gramatika Bartola Kašića. Rad JAZU, 1981, 388, str. 5–129. — A. Katalinić: Mariološka usmjerenja Bartula Kašića (1575.–1650.). Obnovljeni život, 38(1983) 5, str. 396–417. — D. Gabrić-Bagarić: Jezik Bartola Kašića. Sarajevo 1984. — S. P. Novak i J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda, 2. Split 1984, 29–40. — J. Wicki i M. Korade: Hrvatski penitencijari u Rimu od 1596. do 1773. Vrela i prinosi, 1986, 16, str. 29, 32–34. — V. Horvat: Vukov Srpski rječnik (1818) prema rječnicima isusovaca leksikografa: Kašića (1599?), Mikalje (1649), Habdelića (1670), Della Belle (1728) i Jambrešića (1742). Zbornik Međunarodnog slavističkog centra (Beograd), 17(1988) 2, str. 439–447. — E. von Erdmann-Pandžić: Drei anonyme Wörterbücher der kroatischen Sprache aus Dubrovnik, Perugia und Oxford. Bamberg 1990. — V. Horvat: Bartol Kašić – kao leksikograf. U: B. Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik. Zagreb 1990, 7–22. — M. Moguš: Filološki pogled na Kašićev Hrvatsko-talijanski rječnik. Filologija, 18(1990) str. 103–108. — D. Gabrić-Bagarić: (Uvod). U: B. Kašić, Venefrida. Bamberg 1991. — I. Mustać: Dušobrižnički, književni i prevodilački rad Bartola Kašića u Dubrovniku. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 29(1991) str. 81–97. — V. Putanec: Tekstološka analiza rukopisnoga Hrvatsko-talijanskoga rječnika Rkp. 194. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 17(1991) str. 153–209. — M. Babić: Ritual rimski Bartola Kašića i razvoj hrvatske liturgijske terminologije. U: Isusovci u Hrvata. Zagreb 1992, 370–399. — J. Bratulić: Bartol Kašić i njegov Ritual rimski. Vrela i prinosi, 1992–93, 19, str. 231–236. — J. Derossi: Grafijski sustav u Kašićevu hrvatskom prijevodu Sv. pisma. Čakavska rič, 20(1992) 2, str. 3–15. — V. Horvat: Bartol Kašić u obranu svoga prijevoda hrvatske Biblije. Vrela i prinosi, 1992–93, 19, str. 163–216. — Isti: Kašićev ispravak Bandulavićeva lekcionara. Ibid., str. 217–230. — J. Bratulić: Otac hrvatske gramatike. U: Portreti hrvatskih jezikoslovaca. Zagreb 1993, 23–29. — V. Horvat: Bartol Kašić i njegov Ritual rimski u razvoju hrvatskoga književnog jezika. U: B. Kašić, Ritual rimski. Zagreb 1993, 3–22. — Isti: Prvi hrvatski jezikoslovac – Bartol Kašić i njegov Ritual rimski od prvotiska (1640) do pretiska (1993). Obnovljeni život, 48(1993) 2, str. 127–147. — I. Mustać: Djelovanje Bartola Kašića u Dubrovniku. Dubrovnik, 4(1993) 3, str. 170–177. — P. Bašić: O Kašićevu prevođenju Svetoga pisma. Bogoslovska smotra, 64(1994) 1/4, str. 316–335. — Život i djelo Bartola Kašića. Zadar 1994. — D. Gabrić-Bagarić: Rubni zapisi u rukopisnoj Bibliji Bartola Kašića. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 25(1999) str. 99–121. — V. Horvat: Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja (s bibliografijom). Zagreb 1999, 2004². — Bartol Kašić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zagreb 1999, 1999² (popravljeno i prošireno). — Godina Bartola Kašića. Dubrovnik, 10(1999) 1/2, str. 5–70. — Drugi hrvatski slavistički kongres, 1. Zagreb 2001, 51–169. — N. Bašić: Jatovska raslojenost u Kašićevim djelima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 27(2001) str. 7–29. — I. Golub: Događaj Kašićeve Biblije. Forum, 40(2001) 4/6, str. 832–867. — R. Katičić: O jeziku Kašićeve Biblije. Ibid., str. 827–831. — D. König: O pojmu »ilirski« kod Kašića. Ibid., str. 111–116. — J. Lisac: Faust Vrančić i Bartol Kašić. Ibid., str. 117–121. — Ž. Muljačić: Bartol Kašić između dijalektologije i standardologije. Riječki filološki dani, 4(2001) str. 313–328. — Isti: Što je Bartol Kašić znao o Hrvatima kajkavcima? Hrvatski sjever, 6(2001) 1/4, str. 3–13. — D. Stolac: Kašićeva sintaksa. Ibid., str. 157–162. — B. Tafra: Kašićev utjecaj na hrvatsku gramatiku. Ibid., str. 163–169. — D. Gabrić-Bagarić: (Pogovor). U: B. Kašić, Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige. Zagreb 2002, 385–445. — Bartol Kašić i Biblija. Pag 2002. — H. Rothe: Najstariji hrvatski prijevod cjelovite Biblije Bartola Kašića u odnosu prema prijevodima kod drugih Slavena. Forum, 41(2002) 4/6, str. 501–513. — S. Krasić: Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću. Zagreb—Čitluk 2004. — A. Molnar: Kašićev prijevod Biblije, isusovački red i Sveta Stolica. Povijesni prilozi, 23(2004) 26, str. 99–133.
 
Radoslav Katičić (2009) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KAŠIĆ, Bartol. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.6.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/187>.