BILJČEVIĆ, Milan (Billich), novinar i istaknuti iseljenik (Ilok, 5. X 1897 — Zagreb, 17. X 1963). Sin advokata Stanka i Marije rođ. Bohuš. Osnovnu školu završio je u Iloku, a gimnaziju 1916. u Vukovaru. Nakon mature bio je do listopada 1918. u austrougarskoj vojsci, a od 1919. na studiju najprije u Parizu i Grenobleu, a potom na West Virginia University u Morgantownu (W. Va., SAD). Šk. god. 1921/1922. bio je učitelj u rudarskom mjestu Oakmont (W. Va.). Zatim je nastavio studij na političko-ekonomskom fakultetu (Department of Economics and Political Science) Princeton University. Nakon napuštanja studija 1923. radio je do 1934. razne poslove (kao prodavač, tvornički radnik, pomoćni knjigovođa i dr.). U tom je razdoblju bio i jedan od osnivača organizacije »Hrvatsko kolo«. Između 1928. i 1933. surađivao je u hrvatskim novinama u SAD, najviše u njujorškom Hrvatskom listu, a u rujnu 1929. napisao je za američku reviju Current History članak o Jugoslaviji koji je pobudio interes u političkim i znanstvenim krugovima. Bio je izdavač i urednik The Croatian Review, časopisa na engleskom i hrvatskom jeziku od kojeg su izašla samo dva broja. Kao član Hrvatskoga narodnog vijeća u Sjevernoj Americi, sastavio je 1933. na engleskom jeziku opsežan memorandum upućen Ligi naroda u Ženevi, o stajalištu američkih Hrvata prema stanju u Jugoslaviji. God. 1934–1937. bio je suurednik Hrvatskog lista. Istodobno je bio upravitelj hrvatskoga narodnog ureda u New Yorku. U to vrijeme tiskan mu je velik broj članaka u raznim američkim novinama, posebno informacije i komentari nakon umorstva kralja Aleksandra. Zalagao se za ideju tzv. »Ujedinjenog fronta« te je o tome objavio nekoliko uvodnika. Bio je predsjednik Središnjeg odbora hrvatskih društava u New Yorku u kojemu su se uz »Hrvatsko kolo« te članove i simpatizere komunističke partije okupila sva progresivna hrvatska društva New Yorka. God. 1937. izabran je za predsjednika Središnjeg odbora sjedinjenih hrvatskih društava Sjeverne Amerike, koji je pomagao borbu španjolskog naroda za slobodu. Od svibnja do prosinca 1938. preuzeo je rukovodstvo hrvatskog »Radiosata« u organizaciji Odbora hrvatskih društava u New Yorku; 1939–1941. bio je stalni suradnik Narodnog glasnika (Pittsburgh), glavnog glasila progresivnih američkih Hrvata. God. 1941–1943. radio je na statističkom projektu pod rukovodstvom U. S. Bureau of Labor Statistics, Dept. of Labor; 1943–1952. urednik je laboratorijskih izvještaja kod Anthracite Institute u Wilkes-Barreu, a pisao je i stručne članke za renomirane stručne revije American Artisan, Utilization, Plumbing and Heating Journal i dr. Bio je član Yugoslav Relief Committee of Philadelphia (1944–1946), kad je odbor sakupio velike količine odjeće i novca za Jugoslaviju. God. 1953. urednik je za publikacije kod Anthracite Research Laboratory of the U. S. Bureau of Mines u Schuylkill Havenu (Pa.) ali je otpušten s brojnim federalnim činovnicima za vrijeme senatora McCarthyja. Vratio se u domovinu u Zagreb 1955. Od 1956. do 1963. radio je honorarno u Matici iseljenika Hrvatske te surađivao u Matičinim kalendarima i časopisu Matica. Bavio se prevođenjem s engleskog i na engleski jezik.
LIT.: S. L.: Milan Biljčević. Matica, 12(1963) 12, str. 377. — Dragutin Barbarić: Kulturni kalendar Srijema i zaslužni ljudi Iloka. Iteks, 3(1970) 22, str. 5. — Mato Batorović: Neki iločki novinari. Ibid., 7(1974) 67, str. 8.
Mato Batorović i Redakcija (1983)
