BONFIOL
traži dalje ...BONFIOL, pelješka pomorska i brodovlasnička obitelj. Njezini članovi nastanili su se u Stankovićima kod Orebića, kamo su vjerojatno bili doselili u XVI st. iz Italije. Poslije su se neki ogranci nastanili u Orebiću i Veneciji. Obiteljsko ime nalazi se i u oblicima Bonfiolo i Buonfigliolo. Prvi poznati član Rusko Ivanov (rođ. oko 1545) spominje se 1577. kao zapovjednik galijuna. U XVII st. mnogi su Bonfioli zapovijedali brodovima dubrovačke i mletačke zastave ili bili njihovim suvlasnicima. Posebno se ističu braća Ivan (oko 1565–1624), Mato (oko 1565–1634) i Rusko (oko 1570–1634), sinovi Stjepana Ivanova, suvlasnika galijuna (1611–1628). Braća su 1607–21. prevozila žita iz Albanije. Među istaknutijim pelješkim pomorcima u XVII st. bila su braća Ivan Matov (rođ. oko 1610) i Jakov Matov (rođ. oko 1605), koji se oženio Anom, kćeri dubrovačkog pjesnika Horacija Mažibradića. U popisu stanovništva Dubrovačke Republike (1673/74) navedene su u Stankovićima dvije obitelji B. i njihovi ogranci Glavašević i Milinko (ukupno pet kuća). U XVIII st. istaknuti članovi obitelji djeluju u Veneciji. Vicko Ruskov (oko 1705–1777) bio je zapovjednik (1722–63) i suvlasnik (1722–77) brodova dubrovačke i mletačke zastave, a od 1765. trgovac u Veneciji, gdje je od 1771. činovnik u uredu Provveditori all’armar, kojemu je u nadležnosti bilo popunjavanje posada na brodovima mletačke trgovačke i državne mornarice. C. Fisković navodi da je u Stankovićima dao sagraditi crkvu Sv. Antuna Padovanskog i sa sinom Ruskom (Roko; rođ. 1737) obdario franjevačku crkvu u Kuni. Rusko je bio najistaknutiji član obitelji u XVIII st. Bavio se trgovačkim poslovima u Veneciji i 1777–1805. bio suvlasnik osamnaest brodova dubrovačke zastave, među njima i nekih koje su gradili njegovi rođaci pelješki pomorci Fiskovići. Ruskova prepiska s Fiskovićima pohranjena je u Arhivskoj zbirci Cvita Fiskovića u Orebiću, koji ju je dijelom i objavio. Osim trgovačkim, Rusko se bavio i novčarskim poslovima, kreditiranjem peljeških pomoraca te diplomatskom djelatnošću. Od 1782. povjerenik je Dubrovačke Republike u Veneciji, od 1798. njezin otpravnik poslova u Cisalpinskoj Republici u Milanu, a od 1806. povjerenik i generalni konzul u Veneciji. Njegova kuća u Veneciji bila je okupljalište Dubrovčana. U njoj je 1773. boravio neko vrijeme R. J. Bošković, a oko 1796. pjesnik i bibliofil Ivan Bizar (sin Ruskove sestre Marije). Trgovac Vicko Antunov (rođ. 1745) nastanio se 1781. u Veneciji, gdje se bavio i pomorskim osiguranjem. Nakon propasti Dubrovačke Republike (1808) opala je ekonomska moć obitelji i smanjio se broj njezinih članova, ali su oni i tijekom XIX st. pomorci, no s neznatnim udjelom u vlasništvu brodova. Posljednji muški član obitelji Vicko Matov (rođ. 1879) nastanio se na prijelomu iz XIX u XX st. u Argentini. Obitelj je izumrla sredinom XX st. — Podaci o Bonfiolima čuvaju se u Historijskom arhivu u Dubrovniku, Arhivu Župnog ureda u Orebiću, Arhivu franjevačkog samostana Gospe od Anđela u Gurićima kod Orebića te u Archivio di Stato u Veneciji.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BONFIOL. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2390>.