KOTRULJEVIĆ, Benedikt

KOTRULJEVIĆ, Benedikt (Cotrugli, Kotruljić; Benedetto, Benko), trgovac, diplomat i gospodarski pisac (Dubrovnik, o. 1416 — Aquila ili Napulj, 1469?). Pripadnik dubrovačke građanske obitelji Kotrulj, u vrelima i literaturi zabilježen i u oblicima Cotrugl, Cotruglio, Cotrulis, Cotrullo, Cotrulowich, de Cotrul, de Cotruglis te kao Beno, Benedictus. Osnovnu izobrazbu stekao u rodnom gradu, filozofiju studirao, kako je sam tvrdio, na nekom talijanskom sveučilištu; istraživači njegova života i djela navode da je bio i pravno školovan. Nakon očeve smrti 1436. napustio je studij te se vratio u Dubrovnik i posvetio trgovini. Kao trgovac i kreditor najprije je poslovao s bratom Mihočem i stričevima, a 1439. s bratom je osnovao trgovačko društvo. Od tada je putovao radi trgovačkih poslova (katkad i kao dubrovački izaslanik), od 1444. češće boravio u Barceloni, a potom postao izvoznikom vune iz Napulja i Foggie (od 1446), Katalonije (1452–53) i Barcelone (od 1454), ponajviše njome trgujući u Mlecima i Dubrovniku. U talijanskim gradovima otvarao je prodavaonice sukna, na trgovačkim putovanjima boravio i u dubrovačkom zaleđu (Hum, Bosna, Srbija, Bugarska), sjevernoj Africi te na Siciliji, u poslove uključio druge pripadnike obitelji, a među njegovim mnogobrojnim poslovnim partnerima isticalo se trgovačko društvo Francesca de Nerone iz Firence. God. 1448–53. povjerenik je za poslove Dubrovačke Republike u Napulju. Ondje se s obitelji nastanio 1453, a napuljski kraljevi imenovali su ga vitezom, sudcem, velikim sudcem, savjetnikom i povjerenikom. U listopadu 1452. preuzeo je tražbine Dubrovačke Republike od napuljskoga kralja, u svezi s gusarskim napadajem na neke Dubrovčane, obvezavši se na isplatu u roku pet godina. Poznanstvima i utjecajem utjerao je dugove, no nije ih isplaćivao Republici, što je dovelo do prijepora (od 1459. Senat ga je uzalud pozivao na saslušanje, a čini se da mu se prijetilo i progonstvom; nakon 1464. s rodnim gradom održavao skromne veze). God. 1458. imenovan je dubrovačkim konzulom za Napuljsko Kraljevstvo, te godine i napuljskim izaslanikom u Dubrovniku, 1462. u Bosni i 1466. na dvoru Matije Korvina. Bio je 1460–68. upravitelj napuljske kraljevske kovnice i 1469. kovnice u Aquili. Znamenito svoje djelo o trgovini, Della mercatura et del mercante perfetto (Libro de l’arte dela mercatura), napisao je 1458. U njem je opisao dvostavno knjigovodstvo kao nuždan instrument za analizu trgovačkoga poslovanja, naglasio da bi dobar trgovac morao voditi tri knjige (podsjetnik, dnevnik, glavna knjiga) te donio više praktičnih i etičkih trgovačkih savjeta. Riječ je o najstarijem poznatom djelu o poduzetničkom umijeću te teoriji knjigovodstva i bilanciranja, u kojem je na osnovi iskustva vješto sažeo duh ekonomije svojega doba, postavši jednim od preteča današnje gospodarske misli. Sačuvano je u trima prijepisima iz XV. st., otkrivenima potkraj 1980-ih – najstariji iz 1475. u Nacionalnoj knjižnici Malte u Valletti, drugi iz 1485. i treći s kraja XV. st. u Firenci (Središnja nacionalna knjižnica, Knjižnica Marucelliana) – a zadugo je bilo poznato samo u nepotpunu izdanju F. Petrića iz 1573. Rukopis drugoga njegova djela, De navigatione (Sveučilište Yale, Knjižnica rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke), nastao 1464, nije cjelovito sačuvan. Pretpostavlja se da je bio podijeljen u četiri knjige. U prvoj općenito raspravlja o vodama i morima te ih opisuje, u drugoj o vrstama plovila, s povijesnim pregledom od antike do suvremenoga doba, te izboru članova brodske posade, a u trećoj se uglavnom bavi vanjskim okolnostima plovidbe, vjetrovima, nebeskim znakovima i jedinicama za mjerenje vremena. Od četvrte knjige sačuvana su dva poglavlja s podrobnim opisom sredozemne obale i naznakama udaljenosti i položaja luka, od Gibraltara preko sjeverne Afrike, Bliskoga istoka, Crnoga, Egejskoga i Jonskoga mora do Jadrana. Kotruljeviću se pripisuju i izgubljeni rukopisi De uxore decenda te Della natura dei fiori. U Zagrebu mu je 2007. postavljen spomenik (raskrižje ulica Draškovićeve, kneza Mislava i kneza Borne), rad A. Despota, a 2008. Hrvatska narodna banka i Hrvatski novčarski zavod izdali su prigodni srebrnjak s njegovim likom, rad Damira Mataušića.