BOSILJEVAC, Drago, putopisac i socijalni radnik (Sarajevo, 11. VIII 1894 — Split 2. IX 1935). Sin Šandora, skladatelja i skupljača pučkih pjesama. Školovao se u Hvaru, Kotoru, Splitu i Zagrebu, gdje je završio teologiju. Bio je kapelan u Supetru na Braču, gdje je njegovim nastojanjem sagrađena građanska škola, kojoj je bio prvim ravnateljem. Poslije se seli u Split, a potkraj 20-ih godina putuje u Južnu Ameriku (Čile, Peru, Bolivija, Argentina; Urugvaj, Brazil) te služi glagoljske mise za hrvatske iseljenike, skupljajući priloge za bolnicu na Braču i đački dom u Splitu. Od 1926. do 1935. surađivao je člancima o iseljeničkoj problematici i putopisnim dojmovima u publikacijama Jadran, Novi iseljenik, Hrvatski radiša, Novo doba, Seljačke novine, Jugoslavenski Jadran. Neki su članci tiskani u njegovoj knjizi Po Južnoj Americi. — B. je dnevnički i činjenično opisao susrete s našim ljudima, uočavajući njihovo odnarođivanje i amerikanizaciju, ne zanemarujući ni opaske o južnoameričkom društvu.
DJELA: Po Južnoj Americi. Split 1928.
LIT.: Don Drago Bosiljevac. List Biskupije splitsko-makarske, 57(1935) 9, str. 78. — Crtice iz života don Drage Bosiljevca prigodom godišnjice njegove smrti. Split 1936. — V. Glagoljić: Don Drago Bosiljevac. Danica (kalendar), 1979.
Dubravko Horvatić (1989)
