BOŠNJAK, Branko
traži dalje ...BOŠNJAK, Branko, filozofski pisac (Stojčinovac kod Osijeka, 14. I 1923). Osnovnu i srednju školu završio u Osijeku. Diplomirao 1950. filozofiju, jugoslavenske književnosti i jezike, a kao dopunu studija grčki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1956. disertacijom Povijest filozofije kao nauka. Habilitirao se 1960. temom Logos i dijalektika. Studija o Heraklitu. Od 1960. docent, od 1963. izvanredni, od 1970. redoviti profesor pri Katedri za povijest filozofije istog fakulteta. Predavao na fakultetima i znanstvenim institucijama u zemlji i inozemstvu (Heidelberg, Erlangen, Salzburg, Köln, Dortmund, Ottawa), bio član redakcije časopisa Praxis (1964–74) i Upravnog odbora Korčulanske ljetne škole te predsjednik Hrvatskoga filozofskog društva. Od 1985. izvanredni je član JAZU. — S marksističkih pozicija bavi se temeljnim filozofskim pitanjima, problemima povijesti filozofije, posebno grčkom i srednjovjekovnom, potom filozofijom religije, filozofskom propedeutikom i suvremenim filozofskim strujama. U knjigama i člancima sustavno, temeljito i kritički razmatra široku filozofsku tematiku – od predfilozofskog mišljenja do filozofije svojih suvremenika, od problema bitka i bića do pitanja smisla čovjeka i života. Objavljuje od 1950; najprije recenzije i rasprave u Izvoru (1950), Naprijedu (1950, 1952), Republici (1950), Pogledima (1953, 1954), Narodnom listu (1955), Jugoslavenskom časopisu za filozofiju i sociologiju (1956), potom cjelovite prikaze razvoja antičke i srednjovjekovne filozofije, kojima je osvijetlio i kritički vrednovao mnoge povijesno-filozofske probleme i dao zapažene priloge filozofskoj historiografiji. U povijesti filozofije iznalazi trajne sadržaje filozofskog mišljenja i poticaj za razgovor o filozofiji samoj te je ona uz filozofsku kritiku religije stalna tema Bošnjakova filozofiranja. U svojoj najdiskutiranijoj knjizi Filozofija i kršćanstvo. Racionalna kritika iracionalnog shvaćanja (1966), za koju je dobio Nagradu »Božidar Adžija«, osim temeljnog problema odnosa filozofije i religije obradio je odnos marksizma i religije, teoretski i praktični aspekt odnosa socijalizma i religije te odnos novije filozofije prema kršćanstvu. Tim se problemima bavi i u knjizi Grčka filozofska kritika Biblije te u raspravama tiskanim u Našim temama (1962, 1963, 1967), Praxisu (1964, 1967), u projektima Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (Porodica, crkva, religija, 1970; Fenomen ateizma i religije u uvjetima izgradnje socijalizma, 1973) i dr. Glavne pojmove filozofije, metodologiju filozofiranja, problem podjele filozofije i uvoda u filozofiju, odnos teorije i prakse, kritiku tradicionalizma i metafizičkog dogmatizma te temeljno pitanje što je filozofija, objasnio je u svojim propedeutičkim radovima iz 1977 (Filozofija. Uvod u filozofsko mišljenje i Rječnik i Sistematika filozofije). Važne rasprave o logosu i dijalektici, filozofiji egzistencije, pojmu »praxisa«, problemima povijesti, revolucije, slobode, istine, razvoja ideje humanizma, – Marxove misli, kritičkog mišljenja, pitanja izmjene svijeta i smisla čovjekova života te filozofije I. Kanta, G. W. F. Hegela, S. Kierkegaarda, F. Nietzschea, M. Heideggera, K. Jaspersa i E. Blocha objavio je u časopisima Praxis (1964–1974), Theoria (1974, 1976, 1978) i Filozofska istraživanja (1980, 1981, 1984–87) te knjigama Smisao filozofske egzistencije (1981) i Filozofija i povijest (1983). Svoje razumijevanje cjeline bitka B. gradi na temeljima Marxove filozofije koju tumači kao teoriju revolucije. Čovjeka smatra djelatnim bićem, stvaraocem sebe i svoje povijesti, koji svoje ljudske mogućnosti ostvaruje u sintezi teorije i prakse. Marxov pojam prakse postaje kriterijem pristupa cjelokupnoj filozofiji a filozofija sama otvorenim dijalogom.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BOŠNJAK, Branko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2541>.