ADAMOVIĆ, Vicko, pedagog i povjesničar kulture (Dubrovnik, 1838 — Dubrovnik, 9. I 1919). Osnovnu školu i pedagoški tečaj pod upravom Nike Arbanasa završio je u Dubrovniku. Kratko vrijeme službovao je u Janjini (Pelješac), a zatim studirao prirodne znanosti na Pedagogiumu u Beču. Službovao je u Rovinju do 1869, kad je postavljen za upravitelja dubrovačke Muške pučke škole, spojene s dvogodišnjom realkom. Upravljao je i dubrovačkom pomorskom školom od 1869. do 1875. God. 1875–1883. bio je kotarski školski nadzornik. — Intenzivno je proučavao dubrovačke starine te napisao više monografija (Župa, Gruž, Rijeka Dubrovačka) i studija (O trešnjama grada Dubrovnika, O dubrovačkim bedemima, Dubrovčani izvan zavičaja). Najvažnije mu je djelo Gragja za povijest dubrovačke pedagogije. Poznavao je dobro talijanski jezik i surađivao u talijanskim časopisima, pa ga je talijanska Accademia della Crusca izabrala za svog člana. Radove o dubrovačkim starinama objavljivao je u časopisima: Manuale del regno di Dalmazia (1874), Slovinac (1882), Narodni list (1888, 74), Bratstvo (1902), Dubrovnik (1902), Srđ (1902, 1903), Cetinjski vjesnik (1909, 1910), List dubrovačke biskupije (1915, 1916, 1919), Prava Crvena Hrvatska (1916); pedagoške radove u listovima: Naredbeni list za učione Kraljevine Dalmacije (1881), Hrvatski učitelj (1883), Zora (1885) i Nastavnik (1902). Pod pseudonimom Učitelj ispod Srgja objavio je Zrnca za pedagogično-didaktični rječnik u zadarskomu pedagoškom časopisu Zora (1884, 1886). Osnovao je Pokrajinski školski muzej u Dubrovniku 1889, u sklopu Muške pučke škole. Imao je bogatu knjižnicu i zbirku dubrovačkih novaca. Zaslužan je za uspjeh IV pokrajinske učiteljske konferencije, održane u Dubrovniku 1888. God. 1883. biran je za pravog člana Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. — Adamović slovi kao jedan od najzaslužnijih i najboljih pedagoga i pučkih učitelja u Dalmaciji svog vremena.
DJELA: Della monetazione ragusea. Dubrovnik 1874. — O trešnjama grada Dubrovnika. Dubrovnik 1883. — Gragja za povijest dubrovačke pedagogije, 1. i 2. Zagreb 1885. i 1892. — Mala Paga ossia. II castello di S. Lorenzo. Dubrovnik 1897. — Župa. Topografično-povjesničke bilješke. Dubrovnik 1901. — Gruž. Topografično-povjesničke bilješke. Dubrovnik 1903. — O bedemima grada Dubrovnika. Dubrovnik 1903, 1921³. — Rijeka. Topografično-povjesnička bilješka. Dubrovnik 1904. — Dubrovčani izvan zavičaja. Dubrovnik 1914.
LIT.: Ivan Filipović: Gragja za istoriju dubrovačke pedagogije. Književna smotra, 3(1885) 4, str. 27. — M. S.: Gragja za istoriju dubrovačke pedagogije. Hrvatski učitelj, 9(1885) 10, str. 151–152; 11, str. 168. — (Vicko Adamović). Narodni list (Zadar), 27(1888) 86, str. 3; 91, str. 2; 28(1889) 24, str. 3; 49, str. 3. — M. Rambašić: Gragja za istoriju dubrovačke pedagogije. Iskra (Zadar), 2(1892) 23/24, str. 188. — Petar Kuničić: Pučki dalmatinski učitelji na kulturnom polju izvan škole. Učiteljski glas, 1(1899) 2, str. 37–39. — Dvogodišnjica smrti Vicka Adamovića. Narod, 3(1921) 3, str. 2. — Josip Demarin: Građa za povijest pedagogije Hrvata, Srba i Slovenaca. Zagreb 1940. — Učiteljska škola Zadar 1866–1956. Zadar 1956. — Dragutin Franković: Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Zagreb 1958. — Ivo Perić: Dubrovačko školstvo od pada Republike do 1918. godine. Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 1978, 15/16, str. 357.
Mate Zaninović (1983)
