CARNELUTTI, Đuro

traži dalje ...

CARNELUTTI, Đuro (Gjuro, Giorgio), graditelj (Gemona, Furlanija, 1. IX 1854 — Zagreb, 7. I 1928). Izučio zidarski zanat i radio kao palir u Udinama. Doselio 1879. u Zagreb, gdje osniva »Građevinsko poduzeće Đuro Carnelutti«. Prvi veći posao dobiva 1882. na natječaju za izvođenje zidarskih radova na obnovi crkve u Mariji Bistrici. Iste god. gradi obiteljsku kuću u Dalmatinskoj ul. 12, u kojoj je i prvo sjedište poduzeća. Od 1897. član je Društva inžinira i arhitekta. Poduzeće C. razvija vrlo zamašnu djelatnost: gradi uglavnom stambene i najamne zgrade (pretežno po Đurinim projektima) te izvodi brojne nadogradnje i adaptacije; nakon 1900. proširuje djelatnost i izvan Zagreba. Zbog stečaja ono propada 1909, a poslove preuzimaju Đurini sinovi Amedeo i Ubaldo (»Građevno poduzeće braća Carnelutti«). Đuro se povlači u provinciju; neko vrijeme živi u Daruvaru, no i dalje nadzire poslove obiteljskog poduzeća. — U Zagrebu je gradio najviše unutar donjogradske jezgre. U duhu monumentalnog historizma (neorenesansa, neobarok) projektirao je i podigao zgrade s jakim plastičkim akcentima: Medulićeva ul. 28 (1884), 19, 25 (1889), 9 (1891); Gajeva ul. 20 (1885), 40, 50 (1900); Prilaz JNA 8, 9 (1887), 22 (1889), 24 (1890), 28 (1891), 20 (1892), 31 (1894), 34 (1898); Ilica 51 (1888); Palmotićeva ul. 35 (1891), 37 (1892), 24 (1898), 43 (1905); Draškovićeva ul. 58 (1893), 48 (1896); Dalmatinska ul. 8, 16 (1894), 14 (1898); Tomislavov trg 16 (1894), 9, 10, (1895), 5 (1902), 3 (1903); Gundulićeva ul. 47, 51 (1896), 49 (1897), 50 (1902), 20 (1903); Petrinjska ul. 46 (1896), 48 (1903); Marulićev trg 10 (1897), 12 (1898), 13, 14 (1900), 11 (1901); Đorđićeva ul. 16 (1897); Šenoina ul. 9 (1897), 7(1902), 15 (1906), 19 (1908), 8 (1910); Ulica 8. maja 1945. br 53 (1898), 43 (1899), 24 (1904), 9, 10, 57; Berislavićeva ul. 20 (1899); Kačićeva ul. 3 (1899), 13; Klaićeva ul. 8 (1903); Branimirova ul. 25 (1906); Pierottijeva ul. 1 (1908); Jurjevska ul. 20. U oblicima historijskih stilova sagradio je vilu obitelji Čubelić i ljetnikovac obitelji König u Nazorovoj ul. (1888). Funkcionalnija rješenja unutrašnjeg prostora i pretežno secesijski oblikovana pročelja pokazuju zgrade na Starčevićevu trgu 3 (1900), u Medulićevoj ul. 16 (1903), Klaićevoj ul. 12 (1906), Šenoinoj ul. 19 (1908). Kao poduzetnik izveo je gradnju niza reprezentativnih objekata, među kojima su palača Vranyczany-Dobrinović u Berislavićevoj ul. 6 (1888), arkade groblja Mirogoja, Kraljevsko šumarsko ravnateljstvo na Strossmayerovu trgu 9 (1890–98), Jedno od njegovih ranijih ostvarenja izvan Zagreba jest Zorin dom u Karlovcu (1892). Između 1900. i 1908. djelovao je u Koprivnici, gdje je sagradio gimnaziju, zgradu Kotarske oblasti, Gradsku štedionu, kemijsku tvornicu »Danica d. d.« (1906), stambene i stambeno-trgovačke kuće u Ulici JNA 7; na Trgu bratstva i jedinstva 3, Trgu Republike 15 (1906), te obiteljsku kuću dr. Malančeca u Ulici JNA 12 (1902). Gradio je još u Bjelovaru i Daruvaru. — U postojeću građevnu strukturu XIX st. u Zagrebu skladno je uklopio svoje zgrade naglašenih neostilskih obilježja. Djelujući izvan Zagreba; u provincijsku izgradnju polururalnog karaktera unio je novo mjerilo gradske stambene ili reprezentativne arhitekture i prevladavajuće oblikovne stilske elemente vremena. Kao izvođač odlikuje se zanatski solidnom gradnjom.

 
LIT.: L. Dobronić: Zagrebački ljetnikovci druge polovine 19. stoljeća. Iz starog i novog Zagreba, 1963, 3, str. 164, 171, 173. — J. Buturac: Marija Bistrica 1209–1980. Marija Bistrica 1981, 50. — M. Fischer: Arhitektura u Koprivnici u 20. stoljeću (u: Koprivnica — grad i spomenici. Zagreb 1986, 145–147, 163).
 
Ivanka Reberski (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CARNELUTTI, Đuro. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.2.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3398>.