CILIGA, Ante

traži dalje ...

CILIGA, Ante (Antun), političar i publicist (Šegotići kod Vodnjana, 20. II 1898). Od osme godine živi u Mostaru; gdje pohađa gimnaziju, koju napušta s razloga consilium abeundi. Zbog protuaustrijskog stajališta istjeran je početkom 1915. i iz VI razreda pazinske gimnazije. Kad je tijekom rata, zajedno s roditeljima, iseljen iz pozadine pulske ratne luke, završava gimnaziju u Brnu (1915–17). Početkom listopada 1918. upisuje se na Više gospodarsko učilište u Križevcima te ubrzo pristupa Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije i postaje tajnikom njezine mjesne organizacije. U doba prevrata član je Narodnog vijeća u Križevcima. U siječnju 1919. kao pristaša ljevice otcjepljuje se od Stranke, ali zbog intenzivne političke djelatnosti postaje sumnjiv policiji te bježi u Beč, a već u ožujku i travnju sudjeluje u revoluciji u Mađarskoj Sovjetskoj Republici. Početkom svibnja Jugoslavenska komunistička sekcija uputila ga je iz Mađarske na ilegalan rad u Kraljevinu SHS. Preko Osijeka i Zagreba – kraće vrijeme boravi u Varaždinu sudjelujući u poticanju vojničke pobune 23. VII 1919 – dolazi u Kočevje, gdje agitira za stvaranje ćelija Komunističke stranke. Policija mu ulazi u trag, pa se, upozoren, sklanja u Prag, gdje upisuje filozofiju na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta. Početkom 1920. osniva u Pragu Jugoslavenski marksistički klub i sudjeluje pri osnivanju Međunarodne federacije marksističkih studenata. Sredinom lipnja 1920. boravi u Šegotićima, neuspješno pokušavajući proširiti djelovanje Radničke komore u Puli prema unutrašnjosti Istre te održava tri konferencije za hrvatske radnike u Puli i javne skupštine u Medulinu, Valturi, Kanfanaru i Krnici. U jesen sudjeluje u radu pokrajinskoga socijalističkog kongresa u Trstu te provodi četiri mjeseca u koparskom i tršćanskom zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora organizira s desetak članova partijsku organizaciju (odbor), stanovit ogranak KP Italije, nakon rascjepa Socijalističke stranke Italije u siječnju 1921. Noću 2/3. veljače fašisti iz Vodnjana neuspješno pokušavaju likvidirati Ciligu, uz još nekoliko istaknutijih Proštinara (Lj. Brgić i D. Čurković). C. s drugovima organizira seljačke straže radi onemogućivanja djelovanja fašista iz okolnih gradova te početkom travnja izbija Proštinska buna, sukob naoružanih seljaka i vojske, koja štiti fašiste. Nakon njezina sloma C. se preko Pule, Punta na Krku i Kraljevice uspijeva skloniti u Zagreb i preko Beča vraća na studij u Prag. Krajem 1922. kraće vrijeme boravi u Beču a potom dolazi u Zagreb, gdje završava studij i nastavlja djelatnošću u radničkomu komunističkom pokretu. Pet dana nakon sudjelovanja na križevačkoj županijskoj izbornoj konferenciji i postavljanja kandidata NRPJ-a uhapšen je u Zagrebu 21. II 1923. Dobiva izgon na 10 godina iz Kraljevine SHS, što uspijeva poništiti. U to vrijeme jedan je od urednika zagrebačke Borbe, od broja 29, u kojoj pod šiframa M. T. i M. B. T. sudjeluje u diskusiji o nacionalnom pitanju. Zauzima se tada za priznavanje makedonske nacije (vjerojatni utjecaj njegove supruge Lj. Volčeve) i suprotstavlja koncepcijama S. Markovića. Sredinom 1924. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prvi doktorat iz marksističke filozofije O socijalno filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida: Kritika i obrana marksizma na području filozofije. U prosincu 1924. Centralni odbor NRPJ imenuje ga sekretarom Oblasnog sekretarijata u Zagrebu za Hrvatsku i Slavoniju, što je ujedno značilo da je imenovan i sekretarom Oblasnog sekretarijata KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. God. 1925. član je Politbiroa KPJ; dobiva izgon iz Kraljevine SHS; 1925/26. u Beču je predstavnik CK KPJ te u tom svojstvu član Balkanske komunističke federacije. God. 1926. odlazi u SSSR, gdje do 1928. predaje na KUNMZ političku ekonomiju, povijest Zapada i povijest SKP(b). Tijekom diskusije Trocki–Staljin zajedno s još četrdesetoricom komunista iz Kraljevine SHS (tzv. sorok-odinovci) potpisuje pismo potpore Trockom. God. 1929. uhapšen je u Lenjingradu, gdje je predavao povijest Zapada na Filozofskom; fakultetu i dospio 1930–33. u logor kod Vjerhnje Uraljska. Budući da je imao talijansku putnicu, nakon sporazuma Staljin–Mussolini pušten je 1936. iz logora. Odlazi u Pariz i posvećuje svoj život, kako sam kaže, samo tome »da napakosti Sovjetskom Savezu«. Kada krajem 1937. dolazi u Jugoslaviju, uhapšen je u Beogradu, prebačen u Zagreb i ponovo izgnan iz zemlje; pa odlazi u Pariz. God. 1937. napada ga moskovska Pravda zbog trockizma; 1936–40. intenzivno surađuje u Novoj Evropi nizom članaka sa snažnim antikomunističkim nabojem o raznim aspektima života u SSSR-u pod Staljinom. Njegova pisma uredniku Nove Evrope M. Čurčinu objavljena su 1987. u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu. Nakon sloma Francuske, vraćajući se u domovinu, na putu iz Dubrovnika za Zagreb ponovno je koncem 1941. uhapšen u Sisku, prebačen u Zagreb i zatočen u Jasenovcu. Već polovicom siječnja 1942. pušten je iz zatvora i postaje urednik i suradnik Spremnosti. Sudjelovao je, uz T. Mortiđiju i M. Kus-Nikolajeva, u izradi priručnika Komunistička stranka. Nacrt razvoja i ustrojstva (1944). God. 1944. odlazi u Berlin, a u proljeće 1945. probija se u Švicarsku. Nakon rata živi u emigraciji u Rimu, gdje surađuje u antijugoslavenskom i antikomunističkom glasilu Bilten Hrvatske demokratske socijalne akcije, koje i uređuje od sredine sedamdesetih godina. Služi se nizom pseudonima i šifri: Tone Proštinar, Tone Valić, Baltić, Genčić i Jagić, A. A. Zadvornij u SSSR-u. — Ciligina revolucionarna djelatnost prekretne 1918/19. u Varaždinu, zatim 1920/21. u južnoj Istri te cjelokupna aktivnost do hapšenja u SSSR-u ocjenjuje se pozitivno, za razliku od njegova antikomunizma nakon 1936. Neki podaci o Ciligi mogu se naći u Arhivu Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu. Bavio se i književnošću; zbirka novela Štorice iz Proštine (Zagreb 1944), pisana na južnoistarskoj čakavštini – u Jasenovcu – ima, osim dokumentarne, i literarnu vrijednost. Ciligina antisovjetska i antikomunistička publicistička djela doživjela su prije i nakon II svjetskog rata više izdanja te bila prevođena na njemački, talijanski, engleski, španjolski i japanski jezik. Za I svjetskog rata zauzima se za ekavštinu u pulskome Hrvatskom listu. Surađuje u Borbi, Književnoj republici, Radničkoj borbi, Novoj Evropi, Novostima, Virovitičanu i Vrbaskim novinama. Na stranicama Istre vodio rasprave sa S. Markovićem, M. Mirkovićem i I. Baljkasom. Za II svjetskog rata piše u Hrvatskom narodu, Novoj Hrvatskoj, Novom dobu, Spremnosti i Vrhbosni. U emigraciji objavljuje u Biltenu Hrvatske demokratske socijalne akcije, La rivista croatica (Buenos Aires) i dr.

DJELA: Au pays du grand mensonge. Paris 19385, 1977 (španjolski prijevod: El pais de la gran mentira y del enigma. Buenos Aires 1951; njemački prijevod: Im Land der verwirrenden Lüge. Köln 1953). — The Russian Enigma. London 1940, 1942, 1973, (S. l. )1980. — The Kronstadt Revolt. London 1942. — Deset godina u Sovjetskoj Rusiji. Zagreb 1943. — Komunistička stranka. Nacrt razvoja i ustrojstva (suautori T. Mortiđija i M. Kus-Nikolajev). Zagreb 1944. — Štorice iz Proštine (pseud. T. Valić). Zagreb 1944. — Lénine et la Révolution. Les »maitres« du pays. Qui commande en U. R. S. S? Paris 1948. — Dix ans au-dela du rideau de fer. Paris 1950 (talijanski prijevod: Dieci anni dietro il sipario di ferro. Roma 1951). — Sibérie. Paris 1950. — La Yougoslavie sous la menace intérieure et extérieure. Paris 1951. — Dokle će hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom? Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike. Pariz 1952. — Sam kroz Evropu u ratu; drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka. Pariz 1954, Rim 1978². — Ekonomska kriza Titove Jugoslavije. (S. l., s. a). — Crise d’Etat dans la Yougoslavie de Tito. Paris 1972, 1974². — Il labirinto jugoslavo. Passato e futuro delle nazioni balcaniche. (Roma) 1983. — Jugoslawischer Kommunismus und der russische Bolschewismus. (S. l., s. a).
 
LIT.: M. Mirković: Pisma barba Mate Balote zrmanu Toni Proštinaru. Hrvatski list, 4(1918) br. 914. — Isti (M. Krvavac): Istra se mijenja. Razgovori s Tonom Proštinarom. Istra, 9(1937) br, 43. — K. H.: Van sa trockistima iz radničkih i narodnih redova. Proleter, 13(9!)(1937) 7, str. 6–7. — I. Baljkas: Gospodin Ciliga. Kultura, 4(1938) 1, str. 29–31. — K.: Objašnjenje »Novoj Evropi«. Ibid., 2, str. 56–57. — M. Mirković (M. Balota): Mali odgovor g. Ciligi. Istra, 10(1938) 40, str. 4. — Isti: Odgovor gospodinu Ciligi. Ibid., 44, str. 4. — I. Mogorović: Povodom napada na Matu Balotu. Ibid., 48, str. 3. — B. Murgić: Komunisti peru prljavo rublje. Razlaz komunista. Hrvatski Zagorac, 5(1938) 199, str. 3, 8. — A. K.: Nepotpuna izpoviest. A. Ciliga, »10 godina u SSSR«. Nedjelja, 15(1943) 22, str. 6. — M. Magdić: Obračun s velikom laži. Povodom knjige dra Ante Cilige »10 godina u SSSR«. Spremnost, 2(1943) br. 96–97. — A. Seitz: Knjiga o Sovjetskom savezu. Hrvatski narod, 5(1943) 808, str. 3. — J. Broz Tito: Politički izvještaj CK KPJ. Beograd 1948, 19. — Istorijski arhiv Komunističke partije Jugoslavije, 2. Beograd 1949, 236. — S. Koprivica: Pseudonim MBT. Putovi revolucije, 1(1963) 112, str. 427–429. — M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970, 84, 107. — J. R. Bojović: Jugosloveni na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada. Tokovi revolucije, 6(1971) str. 129–139, 140– 149. — M. Bertoša: Proština 1921. Puia 1972. — G. Vlajčić: Osma konferencija zagrebačkih komunista. Zagreb 1976. — S. Koprivica-Oštrić: Tito u Bjelovaru. Bjelovar 1978. — M. Bošković: Antijugoslovenska fašistička emigracija. Beograd—Novi Sad 1980. — P. Strčić: Tito o razvoju Partije. (Epizoda s A. Ciligom 30-ih godina.) Istra, 18(1980) 3/4, str. 1–10. — S. Koprivica-Oštrić: Vojnička pobuna u Varaždinu 23. VII 1919. Povijesni prilozi, 2(1983) 1, str. 76, 77, 90. — M. Marić: (Putevi) i stranputice dr Ante Cilige. Duga, 1987, 352, str. 67–70; 353, str. 67–70; 354, str. 67–71; 355, str. 71–74. — Isti: Deca komunizma. Beograd 1987, 25–27. — I. Očak i P. Strčić: Pisma Ante Cilige uredniku »Nove Evrope« Milanu Ćurčinu 1936–1940. Radovi. Zavod za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, 1987, 20, str. 215–268. — P. Strčić: Prilog za biografiju Ante Cilige. Časopis za suvremenu povijest, 20(1988) 3, str. 15–49. — M. Jurleka i Z. Petrović-Piroćanac: Dvadeseto stoljeće u životu Ante Cilige. Start, 1989, 533, str. 69–74; 534, str. 72–77; 535, str. 73–77; 536, str. 72–77; 537; str. 72–77.
 
Mladen Švab (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CILIGA, Ante. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.7.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3573>.