CVJETKOVIĆ

CVJETKOVIĆ (tal. Flori), pelješki brodovlasnički rod iz Ruskovića Sela u Podgorju. Prezime mu je nastalo krajem XVI st. prema Cvjetku (rođ. oko 1540). Od kraja XVII st. u upotrebi je i talijanizirani oblik Flori, koji je potpuno prevladao. Prvi se u izvorima spominje Nikola Cvjetković (rođ. oko 1570). Portret tog kapetana sačuvao se na slici Maffea de Verone na glavnom oltaru crkve Gospe od Anđela iznad Orebića, s natpisom darovatelja »Nicolai Flori per sua devotion 1599«. Tijekom XVII st. brodovima dubrovačke zastave zapovijedali su i Nikolin brat Mato (rođ. oko 1580), sinovi Cvito (oko 1605 – prije 1674), Marko (oko 1610–82; umro od kuge u Levantu) i Mato (oko 1620–88) te unuci Nikola Cvitov (oko 1640 – oko 1689) i Nikola Matov (1664–89, Neapolis). U XVIII st. u Orebić je preselio kapetan Luka Matov Cvjetković Flori (1678–1771). Imao je dva sina – kapetana Frana (oko 1700–76) i liječnika → MARKA FLORIJA (oko 1700–56), nastanjenog u Dubrovniku. Unatoč tragičnoj pogibiji kapetana Luke Franova Florija (1731–92) i njegova sina Frana (1767–92), nakon brodoloma u Lionskom zaljevu, na putu iz Genove u Lisabon, najveći uspon rod je dosegao u prvoj pol. XIX st., u bogatoj brodarsko-trgovačkoj aktivnosti ostalih Lukinih sinova. Najstariji Antun Flori (rođ. 1775) bio je predstavnik tvrtke »Stjepan Kerša i drug« u Taganrogu (1804), a poslije se vjerojatno nastanio u Livornu. Njegov brat Stjepan (rođ. 1784), oženjen za dubrovačku plemkinju Pozza, bio je trgovac žitom u Taganrogu (do 1818), potom je prešao u Carigrad, gdje je od 1828. posjedovao banku u Galati s filijalom u Odesi. Umro je vjerojatno u Carigradu. Najmlađi brat Nikola (1791 – oko 1865) nastanio se u Livornu, gdje je posjedovao tvrtku i banku »Niccolo e Luca Flori« od 1842. Bio je vrlo zaslužan za razvitak livornske luke i njegove pomorske trgovine u prvoj pol. XIX st. Odlaskom braće Flori rod se na Pelješcu ugasio 1858. smrću njihove sestre Margarite (1777–1858), udove Josipa Bizara. Od iseljeničkih ogranaka prate se potomci Stjepana: Aleksandar (umro 1892), marquis de Serramezana, sociolog i publicist koji je živio u Firerici i Comu, a umro u Vico Pelagu, Luka (umro 1893. u Beču), Marija, Antun (umro 1884. u Vico Pelagu) i Kazimir (umro 1888. u Parizu), djeca Aleksandra – Stjepan, Karolina i Lidija te djeca Kazimira – Šandor (umro 1894), Stjepan, Kazimir, Eugen i Ivana. Izvori o rodu C. čuvaju se u Historijskom arhivu Dubrovnik, Arhivu župnog ureda Orebić i Arhivu franjevačkog samostana Gospe od Anđela u Đurićima.