DEŽELIĆ, Đuro

traži dalje ...

DEŽELIĆ, Đuro (Gjuro), javni djelatnik, pisac i publicist (Ivanić-Grad, 25. III. 1838 — Zagreb, 28. X. 1907). Klasičnu gimnaziju pohađao u Zagrebu 1850–56; isprva učio bogosloviju 1856–62, zatim privatno studirao pravo. Usporedo je namještenik u odvjetničkim kancelarijama u Zagrebu, zatim bilježnik Zagrebačke županije i novinar. God. 1869. stupio u službu grada Zagreba, a od 1871. do smrti gradski je vijećnik i zamjenik gradonačelnika; 1906. proglašen je začasnim građaninom Zagreba. Bio je vješt organizator i marljiv djelatnik u mnogim područjima kulturnog i javnog života; njegovim su nastojanjem podignuti mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i sagrađen vodovod; osnovao je vatrogasnu službu u Hrvatskoj (1868); član je, odbornik i predsjednik više kulturnih i dobrotvornih društava. Do 1873. unionist, poslije pravaš. — U književnosti se javio pjesmom Zima u Gospodarskom listu 1857. Otad surađivao u mnogim listovima i časopisima, javljajući se različnim temama i žanrovima. Pisao je povijesne i filozofske rasprave, pravoslovne i političke članke, poeziju, pripovijesti, romane, putopise te životopise znamenitih sunarodnjaka. Služio se pseudonimima Stjepan Mirković, Milutin, Juraj Ivančanin, Stjepan Horvat, Lonjanac, Ferdo Posavski, Samohrvat i dr. Njegova proza ima biljeg etičkih i rodoljubnih nastojanja postromantičarskog, pomalo trivijalnog izraza i bez veće je izvornosti. Kao pripovjedač u Šenoinoj sjeni, društvenim romanom Burzanci, romanom iz bosanske prošlosti Zulejka te povijesnim pripovijestima Surka (Dragoljub, 1867) i Medvedgradski duh (Dragoljub, 1868) stvorio je lako čitljivo štivo i postao tipičnim pučkim piscem. Čitatelje je također privukao popularno pisanim poučnim člancima iz hrvatske povijesti (Iz staroga Zagreba, Ivanićke uspomene, Uskoci i Žumberački Vlasi, Grudobran kraljevine Hrvatske). Bavio se i književnom kritikom, pišući ponajviše o piscima hrvatskoga narodnog preporoda. Zapažene su njegove biografije J. Kundeka, I. Kukuljevića Sakcinskog, M. Bogovića, I. Perkovca, I. Mažuranića. Sastavio je prvu antologiju hrvatske, srpske i slovenske poezije (Pjesmarica, Zagreb 1865. i pet ponovljenih izdanja). Prevodio je s njemačkoga (G. A. Bürger), talijanskog (F. Petrarca, S. Pellico), francuskog (X. de Montépin) i ruskog (G. R. Deržavin), a prepjevao je Prešernov ep Krst pri Savici (1868). Bio je također jedan od sastavljača hrvatsko-njemačkog i njemačko-hrvatskog rječnika. Kao učenik uređivao je listove Zora (1855) i Smilje (1856); 1861. pokrenuo je kalendar Dragoljub, koji je prerastao u književni časopis (1867). Bio je urednik i suradnik Narodnih novina i Danice (1862–64), Domobrana (1864–66), prvi urednik Vienca (1869) te urednik Općinara (1883–85).

DJELA: Ivan Kukuljević Sakcinski (pseud. Stjepan Mirković). Zagreb 1861. — Sbirka životopisah slavnih jugoslovjenskih muževah. Karlovac 1861. — Životopis Mirka Bogovića. Zagreb 1862. — Sveobće izvješće o narodnoj svetkovini tristogodišnjici sigetskoga junaka. Zagreb 1867. — Nova hrvatska kuharica ili Pouka kako se gotove svakakva jela. Zagreb 1868. — Izvješće o postanku vatrogasnoga družtva u Zagrebu. Zagreb 1870. — Kaptolska glavna učiona ili Nova bitka varošanah i kaptolacah u Zagrebu. Zagreb 1870. — Hrvatsko-njemački i njemačko-hrvatski rječnik (suautori I. Filipović i Lj. Modec). Zagreb 1875. — Hrvatska kuharica ili Pouka kako se gotove svakakva jela. Zagreb 1876. — Duša, rasprava. Zagreb 1877. — San. Zagreb 1878. — Hrvatska narodnost iliti Duša hrvatskoga naroda. Zagreb 1879. — Obučevnik za dobrovoljne vatrogasce. Zagreb 1882, 1890². — Obća bolnica kod milosrdne braće u Zagrebu. Zagreb 1883. — Burzanci, roman. Zagreb 1885. — Zaštita životinja od mučenja. Zagreb 1885. — Zulejka. Zagreb 1890. — Vatrogasni propisnik za prokušavanje štrcaljke (suautor M. Kolarić). Zagreb 1894. — Vladarska proglasna dozvolnica. Zagreb 1894. — Kolonićeva nagoda. Zagreb 1895. — Vatrogasni vježbovnik. Zagreb 1895. — Lažne srbske zemlje. Zagreb 1899. — Sveti Karlo Veliki i Hrvati. Zagreb 1899. — Marijan Marković. Zagreb 1900. — Grudobran kraljevine Hrvatske, rasprava. Zagreb 1904. — Hrvatski vatrogasni zakon. Zagreb 1907. — Vrhovčeva zaklada za imovnu obćinu Vlaška ulica u Zagrebu. Zagreb 1907. — Potpuniji popis radova vidi: V. Deželić, Bibliografija književnoga rada Gjure Stjepana Deželića. Dragoljub (kalendar), 1908, str. 1–17.
 
LIT.: -g: Stj. Mirković, Ivan Kukuljević Sakcinski. Narodne novine, 27(1861) 22, str. 66. — F. Rački: Književno zanovetanje Deželićevo. Obzor, 21(1881) br. 6–10. — Burzanci. Agramer Zeitung, 60(1885) br. 167. — V. Gjuro Stjepan Deželić. Hrvatska omladina, 1(1886) 3, str. 43–44. — S. Širola: Zulejka. Roman iz bosanske prošlosti. Književna smotra, 9(1891) 4, str. 28–29. — M. Kolarić: Gjuro Stjepan Deželić. Vatrogasac, 1(1892) 1, str. 4–5. — I. Filipović: Vladarska proglasna dozvolnica. Književna smotra, 12(1894) 11, str. 84–85. — Kolonićeva nagoda, studija Gj. Stj. Deželića. Hrvatsko pravo, 1895, br. 7. — V.: Dj. Stj. Deželić utemeljitelj i bivši predsjednik zagrebačkoga družtva za zaštitu životinja. Živobran, 1895, 2, str. 3–8. — S. Širola: Iz mladih dana Đure Stj. Deželića. Mali dobrotvor, 12(1906) 1/3, str. 2–6. — B. Brusina: Đuro Stj. Deželić. Na spomen 50-godišnjice njegova književnoga rada. Prosvjeta (Zagreb), 14(1906) 14, str. 428–432; 15, str. 461–467. — Đuro Stj. Deželić (1856–1906). Narodna obrana, 5(1906) br. 196. — Gjuro Deželić. O pedesetgodišnjici književnoga rada. Hrvatsko pravo, 12(1906) 3223, str. 1. — (A. G. Matoš): Gore od uma. Ibid., br. 3226. — Spomenica o proslavi 50-godišnjice književnoga i javnoga rada Gjure Stj. Deželića. Zagreb 1907. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 22(1907) 247, str. 5; Dom i sviet, 20(1907) 21, str. 418; Hrvatska, 2(1907) 249, str. 1; Hrvatski dnevnik, 2(1907) 248, str. 1; Hrvatsko pravo, 13(1907) 3584, str. 1; Hrvatstvo, 4(1907) 249, str. 1; Mali dobrotvor, 14(1907–08) str. 34–36; Mjesečnik Pravničkog društva, 33(1907) 11, str. 871–873; Narodne novine, 73(1907) 249, str. 1; Obzor, 48(1907) br. 293, str. 2. — V. Deželić: Književni rad Dj. St. Deželića. Bibliografski pregled, (1908) 5–8. — Isti: Djuro Stj. Deželić. Dragoljub (kalendar), (1908) str. 5–12. — Ka.: Deželić, chorvatsky spisovatel. Zlatá Praha, 25(1908) str. 108. — A. G. Matoš: Naši ljudi i krajevi. Zagreb 1910. — M. Ujević (M. U.): Zagrebački »Diktator«. Hrvatska straža, 3(1931) 207, str. 4. — R. Horvat: Povijest grada Ivanića. Ivanić-Grad (spomenica), 1931, str. 3–8. — I. C.: Život i rad Đure Deželića. Jutarnji list, 20(1931) 7045, str. 11. — A. Ivić: Arhivska građa o srpskim i hrvatskim književnim i kulturnim radnicima. Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskoga naroda, 1931, 2, str. 277–279. — F. H. Žundálek: Đuro St. Deželić. Vlast (Prag), 42(1931) str. 427–428. — J. Božitković: Dopisivanje A. Harambašića i Đure Deželića s Despotom. Nova revija, 14(1935) 4/5, str. 259–260. — D. Jarnević: Život jedne žene. Zagreb 1958, 242–262. — M. Živančević: Đuro Deželić, autor životopisah slavnih jugoslovjenskih muževah. Prilozi, 23(1960) 1/2, str. 98–99. — Isti: Ivan Mažuranić. Rad JAZU, 1963, 333, str. 41. — M. Grozdanić: Đuro Deželić »otac hrvatskog vatrogastva«. Vatrogasni kalendar, 1971, str. 146–148. — I. Kramarić: Od časopisa »Mjesečnik« do časopisa »Naša zakonitost«. Naša zakonitost, 29(1975) 4, str. 62–78. — J. Badalić: Moslavačke razglednice. Kutina 1979, 170–175. — A. Krmpotić: Zahvala Židova Gjuri Deželiću. Vjesnik, 54(1993) 24. VII, Pr., str. 25.
 
Karmen Milačić (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DEŽELIĆ, Đuro. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.7.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4703>.