DOMAINKO, Dragutin

DOMAINKO, Dragutin, ekonomist (Delnice, 7. III. 1899 — Zagreb, 27. I. 1978). Klasičnu gimnaziju završio 1917. u Varaždinu, Visoku tehničku školu, Odjel za tehničku kemiju i tehnologiju 1921. u Beču. Već kao srednjoškolac, a poslije student, sudjelujući u ilegalnim akcijama protiv Austrije, bio je progonjen i zatvaran. Od 1919. do 1921. bio praktikant i analitičar u Kemijskom institutu tvornice »Ing. Ferd. Wosolsobe-Grollisch« u Beču, od 1921. do 1922. pogonski inženjer u Tvornici pjenice, špirita i likera »V. Arko« u Zagrebu, potom upravitelj Tvornice kvasca i špirita u Kronstadtu i Hamelnu (1922/23), rukovoditelj u Inspekciji rada u Ljubljani (1923–26) te referent, voditelj odsjeka i načelnik odjela u Središnjem uredu za osiguranje radnika u Zagrebu (1926–41). Izradio je više elaborata za osnivanje tvornica, ekspertiza iz područja organizacije rada te tvorničkih i organizacijskih projekata (Tvornica kvasca i špirita »Zaloker« u Ljubljani, 1927; Tvornica kvasca i špirita Luke Milišića u Beogradu, 1927; preuredba Tvornice emajliranoga posuđa u Celju, 1931). Djelovao je i kao stalni savjetnik Tvornice kvasca i špirita u Hamelnu (1925–37). Od 1927. bavio se znanstvenom organizacijom rada te je 1930. bio jedan od utemeljitelja, tajnika i članova uprave Jugoslavenskoga nacionalnog komiteta za naučnu organizaciju rada — JUNAKO u Zagrebu (do 1941). God. 1929. specijalizirao se u Međunarodnom birou rada u Ženevi, sudjelujući u radu Međunarodnih konferencija Znanstvene organizacije rada (1929–40). Za rata službovao u Ljubljani, Beogradu i Paraćinu. God. 1945. zaposlen je u Ministarstvu industrije i rudarstva, a od 1946. do 1948. u Ministarstvu industrije NR Hrvatske u Zagrebu, gdje je voditelj Biroa za radne norme i racionalizaciju i planer za kapitalnu izgradnju. God. 1955. u osam vodećih poduzeća iz kemijske, prehrambene i rudarske industrije analizirao organizaciju proizvodnje i proizvodnosti rada, što je objavio u radu O proizvodnosti rada u industrijskim poduzećima kemijsko-tehnološkoga karaktera s osobitim obzirom na »faktor čovjek« (Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1955, 2). — Nakon rata predavao organizaciju proizvodnje u Srednjoj tehničkoj školi (1945 –49), Školi narodnog zdravlja (1947) i Školi za industrijske rukovoditelje u Zagrebu (1946–48). God. 1948. izabran je za stalnog predavača, 1952. za docenta, 1958. za izvanrednog, a 1963. za redovitog profesora za predmete poslovanje industrijskih poduzeća, organizacija rada u poduzećima i ekonomika poduzeća na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Autor je prvih udžbenika i priručnika iz područja organizacije industrijskih poduzeća (1947, 1948), a potom skripata i udžbenika, u kojima je povezao tehniku, ekonomiku i psihofiziologiju za tehničke, ekonomske i filozofske fakultete, ali i za stručnjake praktičare. Od 1948. do 1972. predavao je kao honorarni nastavnik ekonomiku industrijskih poduzeća na zagrebačkome Tehnološkom fakultetu, zaštitu rada na Šumarskom fakultetu (1954–72), organizaciju rada na Visokoj privrednoj školi (1957–59) i Filozofskom fakultetu (1959–72) te Fakultetu strojarstva i brodogradnje (1965–69) i Visokoj ekonomsko-komercialnoj šoli u Mariboru (1969–72). Od 1961. do 1969. držao je predavanja iz ekonomike automatizacije na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu i organizacije poduzeća s upravljanjem na Višoj ekonomskoj školi u Varaždinu (1963/64). Sudjelovao je u nastavi o problemima unapređivanja proizvodnosti rada, znanstvenih metoda za procjenu rada i projektiranja industrijskih poduzeća na Saveznoj visokoj tehničkoj školi u Zürichu (1956, 1957, 1962, 1964, 1967, 1968), Visokoj tehničkoj školi u Grazu (1959) te Visokoj kemijsko-tehnološkoj školi i Strojarskom fakultetu u Pragu. Izabran je za pravog člana Međunarodnoga univerzitetskog društva za unapređenje upravljanja i rukovođenja poduzećima (International University Contact for Management Education) u Delftu u Nizozemskoj. — D. je autor knjiga, udžbenika, priručnika i brošura, od kojih su neke prevedene na slovenski, makedonski i njemački jezik. Od 1927. do 1941. obrađivao je teme o zaštiti radne snage u tehničkome, ekonomsko-socijalnom i pravnom pogledu, a od 1945. posvetio se znanstvenoj organizaciji rada (racionalizaciji), te je iz toga područja objavio mnogobrojne članke i rasprave u periodičkim publikacijama Radnička zaštita (1927–30, 1933, 1936–37, 1939–40), Industrijski pregled (1946), Privredna izgradnja (1946–47), Glas rada (1950, 1952 –53), Ekonomski pregled (1951, 1973), Organizacija rada (1952), Ekonomika poduzeća (1954, 1964), Robni promet (1954–55), Bilten Društva ekonomista Bosne i Hercegovine (1955), Metalurg (1955–56), Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu (1955), Organizacija i ekonomika poduzeća (1963), Privredni vjesnik (1963), Ekonomsko-tehnički pregled (1964, 1973), Management-Zeitschrift (Zürich 1966, 1968) i Sistem (1966, 1968).